U predstavi koja otvara složena pitanja adolescentske depresije, mentalnog zdravlja i međusobnog nerazumijevanja igraju Ilija Ivanović, Boris Šavija, Nataša Perić, Snježana Mišić, Vladimir Đorđević i Rok Radiša.
Prevod Zelerovog teksta potpisuje Ivana Dimič, a autorsku ekipu predstave čine i Aleksandar Vasiljević, dramaturg, Sara Stjepanović, scenograf, Vladimirka Velaga, kostimograf, Bojan Stijak, kompozitor i Nataša Kecman, lektor.
Za scenski pokret bio je zadužen Aleksa Mijatović, a glumci su radili i sa saradnicima iz oblasti psihologije (prof. dr Milica Drobac Pavićević) i psihijatrije (specijalizant Ognjen Beatović). Producent komada je Katarina Lazić.
“Postoje trenuci kada shvatimo da više ne poznajemo svoje dijete. Ne zato što se ono preko noći promijenilo, nego zato što smo možda predugo gledali ono što smo željeli da vidimo. Najteže je prihvatiti da nekoga možemo beskrajno voljeti, a ipak ne znati kako da mu pomognemo. Često u životu pokušavamo popraviti stvari, umjesto da ih pokušamo razumjeti. Tješimo jedni druge riječima “Šta ti je”, “Moraš biti jak”, a možda je dovoljno reći “Tu sam”. Ili jednostavno priznati da nemamo rješenje. Nema ga ni ova predstava, niti pozorište treba da nudi odgovore, ali ono što definitivno može jeste to da nas natjera da malo duže gledamo u ono sa čega bismo najradije skrenuli pogled”, kazala je rediteljka Belinda Stijak.
Dramaturg Aleksandar Vasiljević naglašava da je rad na tekstu bio zahtjevan zbog njegove fragmentarne strukture, u kojoj su scene zasebne cjeline, ali i zbog potrebe da se tema depresije obradi pažljivo i bez pojednostavljivanja.
“Morali smo da budemo vrlo obazrivi prilikom dramaturških intervencija, kako bismo iskristalisali odnose između roditelja i sina, a da ne narušimo suštinu teme. To je bilo najzahtjevnije, ali mislim da smo uspjeli da ispričamo priču i sačuvamo ono što je pisac postavio kao njeno ključno pitanje”, rekao je Vasiljević.
Ilija Ivanović, koji igra tinejdžera Nikolasa, kaže da mu je bilo izazovno da tumači lik znatno mlađeg momka, ali da su mu saradnici pomogli da razumije obrasce ponašanja mladih ljudi u različitim situacijama.