U Engleskoj je približno 82.000 djece u sistemu brige, dok je broj hranitelja od 2019. godine smanjen za 12 odsto, navodi Guardian.
Jedna od prepreka za uključivanje novih hranitelja jesu rasprostranjene zablude. Prema istraživanju organizacije Fostering Network, više od trećine hraniteljskih službi, odnosno 39 odsto, smatra da su medijski stereotipi negativno uticali na uvjerenje ljudi da bi mogli biti odgovarajući hranitelji.
Humanitarna organizacija Now Foster pokušava to da promijeni. Pokrenula je program Weekender, u kojem se hranitelji obavezuju da će djetetu pružati brigu najmanje jedan vikend mjesečno, tokom najmanje godinu dana.
Grifin, koja posljednjih deset godina živi u Londonu, za organizaciju je saznala preko oglasa na Instagramu 2025. godine. Dvanaest mjeseci kasnije dobila je odobrenje lokalne uprave za hraniteljstvo i kroz program je povezena sa djetetom kojem pruža podršku.
Iz svog iskustva izdvaja pet važnih poruka.
Grifin je još kao dijete željela da postane hraniteljka. Nakon završetka fakulteta u Australiji, tri i po godine brinula je o jednom dječaku svakog drugog vikenda.
To iskustvo pokazalo joj je koliko šira mreža pouzdanih odraslih osoba može promijeniti život djeteta.
"Ova djeca su izložena riziku da ostanu bez podrške na način na koji druga djeca nisu", kaže ona.
Smatra da je važno da među hraniteljima budu ljudi različitih životnih iskustava, jer to djeci otvara pristup novim pogledima na svijet, poznanstvima i mogućnostima.
"Sigurno okruženje ne izgleda isto za svako dijete", dodaje.
U britanskom sistemu hranitelji mogu biti i samci, podstanari, istopolni parovi, zaposleni ljudi i osobe koje nemaju svoju djecu.
Postoji više oblika hraniteljstva, dostupnih preko nadležnih lokalnih uprava:
Povjerenje između djeteta i hranitelja često nastaje kroz obične, svakodnevne trenutke. Nisu neophodni veliki gestovi ni posebne vještine.
Zajednički obrok, ustaljena rutina i pouzdano prisustvo odrasle osobe mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurno i prihvaćeno.
Grifin kaže da odnose sa djecom gradi kroz šetnje sa psima, igru u parku ili zajedničko vrijeme kod kuće. Njena dva psa, Holi i Erni, pridružuju im se i kada se pred spavanje okupe na kauču uz priču.
"Otvarate toj djeci mogućnosti koje možda inače ne bi imala, bilo da su to odlasci u pozorište i muzeje ili bavljenje sportom i kreativnim aktivnostima", objašnjava.
Za nju siguran dom i raznovrsna svakodnevna iskustva predstavljaju osnovu na kojoj dijete može da napreduje i razvija svoje sposobnosti.
Postupak odobravanja hraniteljstva može djelovati dugotrajno, ali Grifin smatra da za temeljnu procjenu postoji dobar razlog.
"S pravom je tako, jer vam se povjerava odgovornost za djecu."
Kandidati mogu očekivati kućne posjete, provjere i detaljna pitanja o odrastanju, načinu reagovanja u različitim situacijama i ljudima na čiju podršku mogu da računaju.
