Šest znakova da ste djetetu sigurna luka

Kada dijete ima povjerenja u roditelja, lakše mu se obraća za pomoć, otvoreno govori o svojim osjećanjima i slobodno izražava svoje mišljenje. Upravo takva ponašanja mogu biti znak emocionalne sigurnosti i povjerenja koje se razvilo u njihovom odnosu.

Prema istraživanjima i savjetima stručnjaka, postoji šest ponašanja koja mogu ukazivati na to da dijete svoje roditelje doživljava kao siguran oslonac.

Kada je dijete uznemireno i samo potraži roditelja, to znači da ga doživljava kao sigurnu luku. Istraživanje objavljeno u časopisu Infant Behavior and Development pokazalo je da se djeca u stresnim situacijama najčešće obraćaju svojim primarnim starateljima.

Što dijete neku osobu više doživljava kao glavni oslonac, to će joj se češće obraćati kada mu je potrebna utjeha, prenosi YourTango.

Dijete koje spontano priča roditelju o svojim mislima, osjećanjima, prijateljima ili događajima iz škole pokazuje da se pored njega osjeća emocionalno sigurno.

Djeca koja odrastaju u okruženju koje ne podstiče izražavanje emocija često se povlače u sebe, dok otvorena komunikacija pokazuje da ne očekuju osudu ili odbacivanje.

Slobodan razgovor s roditeljima zato može biti jedan od najvažnijih pokazatelja međusobnog povjerenja.

Kada dijete bez straha traži roditeljsku pomoć ili savjet, to znači da vjeruje da zbog toga neće biti ismijano ili osuđivano.

Savjetnica za roditeljstvo Meri Volas ističe koliko je važno zdravo samopouzdanje kod djece i objašnjava da slika koju dijete stvara o sebi u velikoj mjeri zavisi od riječi, postupaka i reakcija roditelja.

Djeca imaju snažnu potrebu da se osjećaju vrijedno“, ističe Volas i dodaje da je očuvanje njihovog samopoštovanja jedan od najvažnijih zadataka svakog roditelja.

Kada dijete pozove roditelja da zajedno pogledaju film, učestvuju u hobiju ili rade neku drugu aktivnost, to pokazuje da uživa u njegovom društvu.

Uključivanjem roditelja u svoja interesovanja dijete pokazuje da se pored njega osjeća prijatno i da želi da provodi vrijeme zajedno. Posebno je značajno kada samo pokrene takve zajedničke aktivnosti.

Dijete koje može s poštovanjem da izrazi neslaganje ili preispita roditeljsku odluku pokazuje da se ne plaši da iznese svoje mišljenje.

Psiholog Džim Tejlor upozorava da korištenje straha kao sredstva za postizanje poslušnosti može ostaviti dugoročne posljedice.

Strah u djetinjstvu stvara stres, nesigurnost i anksioznost, kao i niz drugih psiholoških, emocionalnih i fizičkih problema koji se mogu javiti kasnije u životu“, navodi Tejlor.

Djeca koja se osjećaju sigurno uz roditelje često nemaju potrebu da se stalno povlače u svoju sobu, već im prija da se igraju, uče ili jednostavno borave u zajedničkim prostorijama, piše b92.

Takvo ponašanje može ukazivati na to da dijete ne očekuje kritike, ljutnju ili napetu atmosferu kada je u blizini roditelja. Zahvaljujući osjećaju sigurnosti, prijatno mu je da jednostavno sjedi pored roditelja i provodi vrijeme s njim, prenosi b92

Na kraju, važno je imati na umu da se svako dijete razlikuje. Povremeno p.ovlačenje, neslaganje ili potreba za vremenom nasamo ne znače nužno da se dijete ne osjeća sigurno. Najvažniji su dugoročni obrasci ponašanja, otvorena komunikacija i osjećaj da dijete zna da može računati na roditelja.