SENAD PEĆANIN BEZ DLAKE NA JEZIKU: 'Ne radi se o brizi za državu — radi se o strahu od Čovića i Dodika'

Nevjerovatno je na kako niskom nivou bošnjački političari i iz partija na vlasti i onih iz opozicije ( sa časnim izuzetkom Stranke za Bosnu i Hercegovinu!) obmanjuju javnost i građane povodom usvajanja zakona o južnoj plinskoj interkonekciji. Naime, ne postoji nijedan ustavni, zakonski, moralni, tržišni, ekonomski, strateški, finansijski, energetski, konkurencijski… osnov koji nije najgrublje prekršen kaubojskim načinom na koji se ključni segment energetske stabilnosti države prepušta u ruke i u nemilost američkih mešetara. Njihova jedina kvalificiranost za poklon enormne ekonomske vrijednosti - vlasništvo nad južnom plinskom interkonekcijom - ne leži u tome što na njihovim vizit-kartama piše da su “Amerikanci, zetovi generalnog direktora”, već u tome što su bošnjačke domoroce ( na čelu sa Nikšićem i Izetbegovićem) uspješno uvjerili da su upravo oni i njihova na brzinu sklepana i registrirana   kompanija opunomoćenici Kaligule iz Bijele kuće; a “Laki je malo nervozan”, znate kakav je on, i evo već sedmicama, paralelno sa omogućavanjem genocida u Gazi i činjenja ratnih zločina u Iranu, samo ga zanima energetska stabilnost BiH…

Komentar: Senad Pećanin

Dakle, brižni Nikšić i Izetbegović (praćeni desetinama konakovića, bećirovića, ćudićki, forti, mehmedovića, čampara, zvizdića, džaferovića…) uspješno su prodali Bošnjacima i bh. javnosti priču da zbog straha od ludog američkog predsjednika i mogućih posljedica njegove ljutnje za sudbinu države BiH moraju usvojiti zakon kojim se usvaja “rješenje” koje su osmislili Dragan Čović, Milorad Dodik i Amir Gross Kabiri. 

Ono što posebno vrijeđa inteligenciju (zakržljalu sposobnost rasuđivanja kod prosječnih Bošnjaka i o elementarnim stvarima) jeste uvjeravanje javnosti od strane bošnjačkih političara da epilog usvajanja ovako kilavog, katastrofalnog  zakonskog rješenja “ možda i ne mora biti loš kao što izgleda jer iza njega stoji State Department”. 

Tuga. 

Dakle, administraciji koja se ne osvrće ni na međunarodno, ni na humanitarno pravo, koja barbarski krši sve konvencije, sve diplomatske, moralne, civilizacijske norme, koja zajedno sa zločinačkim izraelskim vlastima ponižava, vrijeđa i ismijava Ujedinjene nacije, Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud, NATO savez, Evropsku uniju, WTO, Unesko, Unicef, najbliže saveznike, susjede, dakle, takvoj administraciji i njenom otpravniku poslova u ambasadi u Sarajevu vjeruju na riječ Nikšić, Izetbegović i ostali paraziti koji godinama sjajno žive na grbači Bošnjaka o kojima tako uspješno već decenijama brinu.

Naravno, ne radi se tu ni o kakvoj brizi za sudbinu države i posljedicama odbijanja rješenja kojim je iz igre izbačen BH Gas. Radi se jedino, isključivo, o tome da je Nikšića, Izetbegovića i desetine njihovih parazita jedino strah srdžbe Čovića, Dodika i Kabirija; za oduprijeti se njima treba imati muda: onako kako su uspjeli upregnuti “State Department” u svoj projekat južne interkonekcije, Čović, Dodik i Kabiri mogli bi ga iskoristiti i za “crne liste “ i kažnjavanje bošnjačkih parazita - a to je “crvena linija” koja se ne prelazi ( “tako mi Allaha dž.š., Bosne, šehida, Alije, Srebrenice…”).