SELO GORI, A BABA SE ČEŠLJA: Srbija pred kolapsom, ali Vučić obećava med i mlijeko
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da bi se sljedeći parlamentarni izbori mogli održati u svibnju, no kao izvjesniji termin naveo je kraj studenoga ili prosinac. Poručio je i da vjeruje kako će 2026. godina donijeti primjetan rast životnog standarda građana.
“Ljudi znaju da, kada najavim povećanje plaća ili mirovina, to zaista bude tako. Zato vjerujem da nas očekuje možda i najbolja godina u suvremenoj povijesti Srbije, uz završetak brojnih infrastrukturnih projekata i vidljive promjene u zemlji”, rekao je. Iza Vučićevih optimističnih poruka o “najboljoj godini u suvremenoj povijesti”, u pozadini se odvija jedna od najtežih energetskih kriza kroz koju je Srbija prošla posljednjih desetljeća. Sudbina Naftne industrije Srbije (NIS), ključne kompanije za energetski sustav zemlje, i dalje je potpuno neizvjesna, a pritisak međunarodnih sankcija prema Rusiji doveo je Beograd u položaj iz kojeg se teško može izvući bez ozbiljnih posljedica.
NIS je gotovo dva desetljeća bio okosnica srpskog energetskog sektora i izvor stabilnih prihoda, ali nakon eskalacije sankcija Rusiji, kompanija se našla u pravnom i financijskom vakuumu. Dok Vučić uvjerava javnost da je stanje “pod kontrolom”, stručnjaci upozoravaju da Srbija prvi put otvoreno priznaje da bi bez rješenja mogla ostati bez pouzdane opskrbe naftom. Prema Vučićevim riječima, država može izdržati do 15. siječnja, nakon čega sustav postaje “neodrživ”. Takva izjava, dolazeći od predsjednika koji rijetko javno koristi dramatične formulacije, jasno pokazuje razmjere problema. Ako ruski vlasnici ne pristanu na prijenos vlasništva ili aranžman koji bi NIS izuzeo iz sankcijskih blokada, Srbija bi se mogla suočiti s paralizom cijelog energetskog lanca.
Aleksandar Vucic (Foto: CROPIX)
Sankcije djeluju?
Sankcije Rusiji natjerale su banke, posrednike i dobavljače da ograniče suradnju s kompanijama pod ruskim vlasništvom. To znači da NIS, iako formalno radi, sve teže dolazi do kredita, osiguranja transporta, rezervnih dijelova, pa čak i do stabilnih isporuka sirove nafte. Za Srbiju, koja većinu svojih potreba podmiruje upravo kroz NIS-ovu infrastrukturu, to je signal za uzbunu.
Srpska rafinerija u Pančevu, jedna od najvažnijih industrijskih postrojenja u zemlji, također je potencijalno ugrožena. Bez jasnog vlasničkog i pravnog statusa, postrojenje bi moglo ostati bez ključnih komponenti, a time i bez mogućnosti prerade. Energetski stručnjaci upozoravaju da bi prekid rada rafinerije doveo do rasta cijena goriva, nestašica i posljedično – udara na cijenu prijevoza, hrane i osnovnih potrepština.
Istovremeno, Srbija se nalazi u geopolitičkoj klopci. Iako je službeno kandidat za članstvo u EU, godinama održava bliske veze s Rusijom, posebice u energetskom sektoru. Taj balans, koji je Vučić godinama predstavljao kao “prednost”, sada se pokazuje kao ozbiljan rizik. Beograd je pod sve većim pritiskom Bruxellesa i Washingtona da se uskladi sa sankcijama, ali svaki takav potez nosi unutarnje političke posljedice.
Novi projekti
Dok predsjednik govori o “novim projektima” i “najboljoj godini u povijesti”, činjenica je da Srbija još nije pronašla alternativu za rusku naftu i ruski kapital u NIS-u. Bez toga, zemlja ostaje ranjiva i ovisna o političkim odlukama koje se ne donose u Beogradu, nego u Moskvi i Washingtonu.
Posebno je zabrinjavajući scenarij u kojem bi ruska strana odbila prijenos vlasništva. U tom slučaju, najizglednije rješenje bilo bi nacionalizacija, iako Vučić izbjegava tu riječ. Nacionalizacija bi otvorila dodatne pravne sporove, vjerojatno izazvala arbitraže i udaljila Srbiju od zapadnih partnera – baš u trenutku kada se zemlja nalazi pred ekonomskom neizvjesnošću.
Analitičari upozoravaju kako bi posljedice “raspada NIS-a” bile mnogo šire od energetike. Poskupjelo bi gorivo, javni dug bi porastao zbog potrebe hitnog uvoza, inflacija bi se ubrzala, a BDP bi mogao pasti — potpuno suprotno od Vučićevih obećanja o “najboljoj godini”.
Zbog svega toga, sve je više komentatora koji upozoravaju da Srbija stoji na rubu ozbiljne energetske i ekonomske krize. Dok Vučić poručuje da “nikada nije bilo bolje”, činjenice govore da je zemlja pred možda najopasnijom provalijom u posljednjih 15 godina.