Međutim, psihološka istraživanja pokazuju da emocionalni život ne mora da prati takav obrazac.
Naprotiv, sa godinama ljudi često postaju smireniji, bolje razumiju svoje potrebe i sve manje energije troše na stvari koje im ne donose istinsko zadovoljstvo.
Američka psihološkinja Laura Karstensen, profesorka na Univerzitetu Stenford i osnivačica Centra za dugovječnost, godinama proučava zašto se emocionalno blagostanje kod mnogih ljudi poboljšava tokom starenja.
Njena istraživanja ukazuju na zanimljiv fenomen. Naime, iako godine donose određene fizičke i životne izazove, ljudi često uspijevaju da razviju stabilniji i ispunjeniji emocionalni život.
Jedno od istraživanja koje je sprovela sa saradnicima pratilo je emocionalna iskustva odraslih tokom 10 godina.
Rezultati su pokazali da su učesnici, kako su starili, u prosjeku doživljavali manje negativnih emocija i pokazivali veću emocionalnu stabilnost.
To ne znači da svi automatski postaju srećniji poslije pedesete, niti da je ta godina posebna psihološka prekretnica.
Međutim, iz istraživanja Karstensenove objavljeno na naučnom portalu PubMec Central, mogu se izdvojiti tri važne pouke za kvalitetniji život u zrelijim godinama.
Jedan od najzanimljivijih zaključaka istraživanja Karstensenove odnosi se na prijateljstva i društvene odnose.
Dok mlađi ljudi često nastoje da prošire krug poznanstava, upoznaju nove osobe i ostvare što više društvenih kontakata, u zrelijim godinama prioriteti se mijenjaju.
Ljudi postaju izbirljiviji kada odlučuju kome će pokloniti svoje vrijeme.
Karstensenova je ovaj fenomen objasnila u okviru svoje teorije socioemocionalne selektivnosti. Prema toj teoriji, kada ljudi postanu svjesniji ograničenosti vremena, sve veći značaj pridaju odnosima koji imaju emocionalnu vrijednost.
Zato manji broj prijatelja ne mora da bude znak usamljenosti ili povlačenja iz društva. Naprotiv, istraživanja pokazuju da kvalitetni, bliski odnosi mogu imati veći značaj za emocionalno blagostanje nego veliki broj površnih poznanstava.
Praktična pouka nije da poslije pedesete treba prekinuti kontakte sa ljudima, već da nije potrebno održavati svako poznanstvo po cijenu svog mira.
Mnogo više može značiti iskren razgovor sa bliskom osobom nego nekoliko društvenih susreta tokom kojih se osjećamo neshvaćeno ili iscrpljeno.
Naravno, važno je razlikovati svjesno biranje bliskih odnosa od neželjene društvene izolacije. Usamljenost može ozbiljno ugroziti psihološko blagostanje u bilo kojem životnom dobu.
Druga važna promjena odnosi se na način na koji ljudi doživljavaju vrijeme.
U mladosti je budućnost često u prvom planu. Ljudi ulažu energiju u obrazovanje, karijeru, materijalnu sigurnost i ostvarivanje ciljeva od kojih očekuju zadovoljstvo jednog dana.
Međutim, prema teoriji Karstensenove, sa promjenom doživljaja vremena mijenjaju se i životni prioriteti.