Kako priča u razgovoru za "Nezavisne novine", mnogi, prema njegovom mišljenju, nemaju pravu predstavu o tome šta rudarstvo znači.
"Ja sam imao tu sreću da dolazim iz rudarske porodice. I moj djed i otac su se bavili ovim poslom, a otac je rudarski tehničar, tako da sam od malih nogu imao uvid u to kako izgleda ovo zanimanje. Veliku ulogu u mom izboru odigralo je i to što dolazim iz Stanara, rudarskog kraja u kojem se nalazi jedan od većih lignitskih rudnika u Republici Srpskoj", priča Saša.
Sem iskustva iz prve ruke i rudarskog kraja odakle dolazi, na izbor zanimanja uticala je i činjenica da je školovanje besplatno, kao i smještaj za studente u Prijedoru gdje se fakultet nalazi.
Iako je njegov indeks pun dobrih ocjena, a prosjek izrazito visok, Saša ne krije da studije nisu lagane, jer je, kako kaže, riječ o inženjerskom fakultetu sa dosta predmeta iz tehničkih i prirodnih oblasti.
"Potrebno je dobro razumijevanje prirodnih nauka, ali i određena snalažljivost u prostoru, što je jako bitno za ovu struku. Ipak, uz dobru organizaciju vremena, sve je ostvarivo. To se ne odnosi samo na učenje i polaganje ispita, nego i na balansiranje privatnog i društvenog života. Kada se to posloži kako treba, održavanje visokog prosjeka ne predstavlja toliki problem, a vjerujem da ga do kraja studija mogu još i poboljšati", navodi on.
Na pitanje da li prednost daje projektovanju ili terenskom radu, Saša ističe da bira teren.
"Malu prednost bih dao terenskom radu, jer podrazumijeva boravak u prirodi, rad na samom kopu i stalnu komunikaciju s ljudima. Teren je uvijek dinamičan i svaki dan donosi nešto novo, što ovaj posao čini posebno zanimljivim", kaže on za "Nezavisne novine".
I dok već zna šta bi izabrao, Saša zna i gdje bi volio započeti karijeru.
"Moja želja je da se zaposlim u svom kraju, u rudniku u Stanarima. Smatram da mladi i obrazovani ljudi treba da doprinesu razvoju svoje lokalne zajednice, i za mene bi bila velika čast i zadovoljstvo da upravo tu započnem svoj profesionalni put", iskren je on.
Istovremeno s poslom, Saša planira nastaviti proširivati i svoja znanja kroz master studije.
"Najviše me interesuju površinska eksploatacija i projektovanje. Smatram da se u budućnosti, uz razvoj novih tehnologija poput vještačke inteligencije, mogu napraviti značajni pomaci u ovoj oblasti. Ipak, rudarstvo je specifično jer zbog nepredvidivosti prirode nikada neće moći biti u potpunosti automatizovano, što ovu struku čini još izazovnijom", navodi on.
Iako će, kako kaže, rudarstvo i u budućnosti biti perspektivna profesija, problem koji prati ovo zanimanje jeste mali broj studenata koji upisuje ovu struku.
"Često je tako zato što mladi nemaju jasnu predstavu o tome šta ona zapravo podrazumijeva. Upravo zbog toga fakultet ulaže dosta truda u promociju i približavanje rudarstva mladima. Kada se pogleda šira slika, gotovo sve što danas koristimo, počevši od telefona i računara do čelika i građevinskih materijala, sve to nastaje eksploatacijom mineralnih sirovina. Zbog toga će potreba za ovim zanimanjem uvijek postojati, jer ono predstavlja jednu od osnovnih grana razvoja svake privrede", kaže on za "Nezavisne novine".
Sem velike perspektive, Saša navodi i druge razloge zašto mladi treba da upišu ovaj fakultet, a među njima je i besplatan smještaj za studente koji dolaze u Prijedor iz drugih gradova, kao i stipendije koje studenti mogu dobiti.
Zbog svega toga Saša ima i poruku za srednjoškolce koji razmišljaju da upišu ovaj fakultet.
"Mnogi nemaju pravu predstavu o rudarstvu, ali sam siguran da bi veliki broj njih zavolio ovu struku kada bi je bolje upoznao. Rudarstvo je zanimanje sadašnjosti i budućnosti, jer se gotovo sve što danas koristimo zasniva na eksploataciji mineralnih sirovina. Takođe, treba istaći da su inženjeri rudarstva među bolje plaćenim kadrovima u BiH, odmah iza IT sektora. Zato bih preporučio svima koje zanimaju tehničke nauke da razmisle o ovom putu, jer osim znanja ovaj fakultet razvija i odgovornost, snalažljivost i zrelost, što su vrijednosti koje ostaju za cijeli život", navodi on za "Nezavisne novine".
Jedan Sašin tipičan dan počinje predavanjima, a, kako kaže, zbog manjeg broja studenata profesori mogu svakome posvetiti više pažnje, što značajno doprinosi kvalitetu znanja.
"Nakon predavanja slijede vježbe, bilo na računarima ili u laboratoriji, gdje praktično primjenjujemo ono što smo učili. Ostatak dana organizujem sam. Fakultet zahtijeva svakodnevno učenje, ali uz dobru organizaciju ostane vremena i za druge aktivnosti. Bavim se sportom, redovno idem u teretanu i rekreativno igram fudbal, tako da uspijevam uskladiti sve obaveze", navodi on za "Nezavisne novine".
