Bosna BH Telecom večeras od 19:30 sati u Zetri dočekuje Bahcesehir, ekipu koja ove sezone još nije izgubila. Turski predstavnik ima tri pobjede u EuroCupu i četiri u domaćem prvenstvu, ali njegovu snagu bolje od samog omjera objašnjava način na koji je sastavljen tim.
Bahcesehir je mlad klub, osnovan 2017. godine, koji je već osvojio FIBA Europe Cup i stigao do dvije uzastopne polufinalne serije EuroCupa. Sada želi napraviti naredni korak. Dolazak Aleksandra Đorđevića i sastav koji mu je stavljen na raspolaganje pokazuju da se u Istanbulu razmišlja o trofeju i ulasku u Euroligu.
Đorđević tu ambiciju ne skriva, ali je uoči sezone posebno naglašavao važnost zdravlja i svježine za odlučujuće utakmice. Zato širina ovog sastava ima smisla i izvan pukog gomilanja poznatih imena. Bahcesehir želi dovoljno kvalitetnih igrača da može pobjeđivati sada, a da pritom najvažnije ljude ne potroši prije proljeća.
Početak sezone daje mu pravo na takav pristup. U prvenstvu je savladao Fenerbahce sa 98:83, a posljednju pobjedu ostvario je na gostovanju Bursasporu, gdje je slavio 90:80. U EuroCupu je protiv Manrese ubacio stotinu poena, što je dobro upozorenje Bosni da protiv ovog sastava nekoliko minuta loše odbrane može biti veoma skupo.
Prvo ime u organizaciji napada je Malachi Flynn, kojeg je Đorđević izdvojio kao jednog od razloga zbog kojih je prihvatio posao. Njegova opasnost počinje već iza linije za tri poena, jer odbrana ne može jednostavno proći ispod bloka i čekati ga u reketu. Gledano taktički, Bosni je važno da prvi čuvar ostane u akciji što duže: kada Flynn natjera centra da izađe prema njemu, otvara se prostor za dodavanje visokom igraču ili povratnu loptu šuteru.
Međutim, usmjeriti svu pažnju na Flynna značilo bi ostaviti previše prostora Marcquiseu Reedu. Dvostruki uzastopni MVP turskog prvenstva protiv Manrese je postigao 22 poena, a protiv Bursaspora dodao 16. On Bahcesehiru daje mogućnost da dođe do koša i kada početna akcija ne uspije, pa Bosna mora računati da dobra odbrana prvih desetak sekundi još nije završen posao.
Aleksa Avramović donosi drugačiju vrstu pritiska, posebno na igrača koji prenosi i organizuje napad. Njegova agresivnost na lopti može protivniku oduzeti vrijeme prije nego što uopće dođe do zamišljene akcije, dok u napadu traži prodor i priliku da ubrza igru. Uz Kenana Sipahija i Ismeta Akpinara, Đorđević ima dovoljno bekovskih opcija da mijenja ritam i raspodijeli odgovornost, umjesto da svaki napad zavisi od jednog organizatora.
Za Bosnu bi posebno zahtjevan mogao biti Trevion Williams, centar koji nije opasan samo kada primi loptu blizu obruča. U prva tri evropska nastupa prosječno je imao 9,7 poena, 6,7 skokova i 3,3 asistencije. Upravo posljednji podatak objašnjava problem: udvajanje Williamsa nije automatski dobitak za odbranu, jer zna pronaći saigrača koji utrčava ili ostaje sam na vanjskoj poziciji.
