Piše: Murat Tahirović
Pojava Studentske liste, sve otvorenije uključivanje akademskih krugova u političke procese i udaljavanje dijela akademske elite od Aleksandra Vučića mogli bi se posmatrati kao nagovještaj političkog zaokreta. Međutim, kada se pogledaju historijski korijeni srpske nacionalne politike i sadašnji programi prema Bosni i Hercegovini, otvara se prostor za sasvim drugačije tumačenje.
Da bismo razumjeli šta se danas događa u Srbiji, moramo se vratiti više od dva stoljeća unazad.
Ideja koja mijenja generacije, ali ne nestaje
Početkom XIX stoljeća, u vrijeme stvaranja moderne srpske države, počinju se oblikovati političke i nacionalne koncepcije koje će obilježiti odnose Srbije prema susjednim narodima i teritorijama.
Jedan od najznačajnijih dokumenata tog vremena jeste Garašaninovo Načertanije iz 1844. godine. Riječ je o programu vanjske i nacionalne politike Srbije koji je razmatrao širenje njenog političkog utjecaja i stvaranje šire državne zajednice na Balkanu. Njegovo tumačenje i stvarni domet predmet su historiografskih rasprava, ali njegovo mjesto u historiji srpskog nacionalnog programa nije moguće zanemariti.
Samo tri godine kasnije, 1847, objavljen je Njegošev Gorski vijenac, književno djelo koje je kroz motiv „istrage poturica“ ostavilo snažan trag u nacionalnoj mitologiji i političkoj kulturi. Pojam „poturica“ u tom kontekstu nije samo historijska oznaka nego i izraz ideološkog odnosa prema muslimanima koji su se u nacionalističkim tumačenjima predstavljali kao prepreka nacionalnom i teritorijalnom objedinjavanju.
Kroz XIX i XX stoljeće takve ideje dobijale su nove političke oblike. Mijenjali su se vladari, države, politički sistemi i međunarodne okolnosti, ali su se pitanja teritorijalnog proširenja, položaja Bosne i muslimanskog stanovništva iznova vraćala u političke rasprave.
SANU – povratak starog koncepta u modernoj formi
Posebno mjesto u toj historijskoj liniji zauzima Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine.
Njegovo pojavljivanje u javnosti predstavljalo je važan događaj u oblikovanju srpskog nacionalnog diskursa pred raspad Jugoslavije.
U njemu su iznesene teze o položaju Srbije i Srba u Jugoslaviji, političkoj i ustavnoj neravnopravnosti te potrebi redefiniranja odnosa unutar jugoslavenske federacije.
Uloga akademskih i intelektualnih krugova u oblikovanju nacionalističke politike osamdesetih godina posebno je značajna. Ideje koje su se oblikovale u akademskim i kulturnim institucijama nisu ostale samo u naučnim raspravama. Postale su dio političkog prostora u kojem su djelovali nacionalni lideri, političke organizacije i državni aparat.
Devedesete godine pokazale su koliko daleko mogu otići takvi politički projekti. Rat u Bosni i Hercegovini, pokušaji teritorijalnog razdvajanja, masovni zločini i genocid u Srebrenici ostavili su posljedice koje su pravosnažno utvrđene pred međunarodnim sudovima.
Vučić nije početak, niti je njegov odlazak kraj
Aleksandar Vučić nije tvorac srpske nacionalne politike. On je politički akter koji je došao mnogo kasnije, u već oblikovan historijski i politički prostor.