I kroz najbanalniju pretragu na internetu, laik će brzo shvatiti da je Elektroprivreda Bosne i Hercegovine bila je jedno od najznačajnijih privrednih preduzeća u zemlji i važan pokretač industrijskog razvoja.
Zahvaljujući ulaganjima u hidroelektrane, termoelektrane i elektroenergetsku mrežu, osiguravala je stabilno snabdijevanje električnom energijom domaćinstava i privrede, što je bilo ključno za razvoj industrije, rudarstva i drugih proizvodnih djelatnosti.
Pored toga, Elektroprivreda BiH bila je među najvećim poslodavcima i značajan izvor prihoda za državu kroz izvoz električne energije i ulaganja u infrastrukturne projekte. Njen doprinos razvoju privrede ogledao se i u jačanju energetske nezavisnosti Bosne i Hercegovine te stvaranju uslova za dugoročni ekonomski rast.
I sve što je ova kompanija bila ne tako davno, danas nije, a na njenom čelu je direktor Sanel Buljubašić, čovjek koji ne komentira stavove Sindikata i najavu „krajnje radikalnih mjera“, nakon što je postalo jasno da je redovna isplata plaća upitna.
Ipak, treba ga pohvaliti zbog „epskog“ zaključka da Elektroprivreda BiH „kasni u tranziciji ka obnovljivoj energiji“, uz naglasak da je za sve kriva „postojeća organizacija rada koncerna EPBiH i rudnika“. Sjajno zapažanje zaslužuje, ako ništa, aplauz na otvorenoj sceni u ove mundijalske dane.
Sve ostalo svakako će ljudi koji vode kompaniju, uključujući i Buljubašića, teško pomjeriti naprijed. Baš kao što ništa nisu u pravom smjeru pogurali oni koji su ga postavili tu gdje jeste.
