Sandra Pravuljac za "Glas srpske": Duhovito tretiramo jako ozbiljne teme
Ne znam da je ovo jedna od najcjenjenijih drama u regionu. Malo je izvođena i za to ima razlog. Ono što joj je neophodno jeste neko izmještanje iz realizma, koji vuče da to bude melodrama. Da je tako ostalo, ne bi bila toliko zanimljiva, kao što može biti ova naša izvedba.
Rekla je ovo za "Glas Srpske", glumica Sandra Pravuljac, komentaršući pripreme za premijeru komada "Sedam dana", po tekstu Tene Štivičić, jedne od najcjenjenih drama u regionu po ocjenama pozorišne kritike. Talentovana glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske nakon pauze se nedavno vratila na scenu, a u ovom komadu čija se premijera očekuje 9. marta, tumači ulogu Nataše i kako ističe likovi jesu lokalni, ali nose duboko univerzalnu poruku o gubitku individualnog identiteta u vremenima tranzicije?
- Tema je intrigantna i odlična, ali jako se teško uhvatiti u koštac sa ovim tekstom. Na nivou je čavrljanja iza kog se valjaju ozbiljni odnosi i situacije. To nije lako ni da se postavi rediteljski niti da se glumački igra. Glavni cilj jeste da publici bude jasno, zanimljivo, zabavno i poučno. Bilo čim da se bavimo pristupamo tome veoma ozbiljno i iz glumačkog ugla tražimo opravdanja. Nije nikome lako danas u ovom brzom vremenu tranzicije, pa tako nije ni našim likovima. Oni se snalaze kako oni znaju, mada su ostali u nekim godinama u kojim su se bolje snalazili kad nisu imali toliko odgovornosti, rekla je Pravuljčeva.
GLAS: Lik Nataše je jedan od centralnih uloga, u ovom komadu koji se na mnogo načina bavi sudbinom žena, koje bez obzira na uspješne karijere ostaju usamljene, jer ne ispunjavaju kriterijume patrijarhalnog svijeta o dobrim suprugama i majkama?
PRAVULjAC: Nataša je principijelna i zna šta hoće, ne odustaje od toga i kad joj se i pruži prilika za porodičnu bliskost ona je odbije. Lomi se jer pokušava porodicu da zamijeni nečim drugim i to je jedna od mnogih duhovitosti naše predstave. Farsa je iščašena komedija i ovde su sve važne situacije stavljene u komičnu postavku, jer možda tako predstava najbolje dobije pažnju publike. Ona jeste karijerista, ali je vrlo svjesno izabrala taj put i ne misli da je pogriješila. Mada bude ponekad poljuljana ali istraje.
GLAS: Sama autorka ima sjajnu reputaciju koja prevazilazi regionalne okvire i čiji su tekstovi doživjeli brojne adaptacije širom svijeta. Da li je postajao, nećemo reći strah, ali jedna vrsta zebnje, da li možete ovu priču iznijeti na pravi način?
PRAVULjAC: Iskreno, nemam tu vrstu straha. Radila sam mnogo velike autore do sada i samo imam poštovanje i ljubav za dobrog pisca. Divljenje jer je to talenat koji sama nemam, a izuzetno cijenim kao umjetnik. Veća bojazan je bila da sve razjasnimo u tekstu, razlomimo i da publici pružimo na duhovit način ozbiljne priče smještene u svakodnevicu.
GLAS: Oko komada je okupljena zanimljiva autorska ekipa, od talentovane Anđele Krunić preko vrsne glumačke ekipe do kompozitora poput talentovanog Igora Božanića. Koliko je bilo Vama kao pojedincu bilo inspirativno raditi u takvom okruženju?
PRAVULjAC: Hvala na pohvalama, stvarno je jako zanimljiva ekipa okupljena oko predstave. Anđela je mlada i zaista veoma talentovana djevojka. Poznajem je dok je išla u studio glume i već sam i tada primijetila da je ona sigurno jedan od najtalentovanijih polaznika koji su prošli kroz taj studio. Nažalost, kompozitora ne poznajem, kolege koji sa mnom glume, naravno poznajem, i nama je bilo beskrajno duhovito. Mi smo se toliko zabavljali tokom rada i stvarno bismo voljeli, da publici bude toliko zabavno koliko je nama bilo. Zaista, probe su bile nekad zahtjevne, na momente činilo se da puno vremena trošimo na nekim scenama, kroz koje smo se doslovno probijali na snagu, ali je, ponavljam na kraju, to toliko nama bilo zabavno i toliko smo jedni druge nekako zasmijavali, da sam uvjerena, da će i publici biti zabavno i interesantno.
GLAS: Igrali ste tokom karijere širok raspon likova, u jednako zanimljivom izboru žanrova, znamo da je nezahvalno birati, ali koja Vam je uloga ostala kao neka vrsta prekretnice i potvrde, da su sve te godine odricanja, učenja, proba i stresa, napokon dobile neku vrstu istinske, unutrašnje satisfakcije?
PRAVULjAC: U principu glumac nekako o tome ne misli dok radi, ali sad kada se osvrnem, mislim da sam imala baš mnogo značajnih uloga, prije svega značajnih za mladog glumca. I najviše nekako u tom periodu kad sam završila glumu i počela da radim, bukvalno su se uloge nizale jedna za drugom. I to zanimljive i snažne uloge. Veliki klasici, veliki pisci... i evo sad nakon, ove godine mi je dvadeset godina radnog staža u pozorištu. Istina i prije toga sam, radila na fakultetu, ali eto, punih 20 godina radnog staža... nije mala stvar (smijeh). Stvarno mogu reći da sam zadovoljna. Bilo je tu posle toga i nekih uloga koje mi možda nisu prijale, kao i svakom glumcu, ali uvijek se sjećam onih dobrih. I sigurno bih pomenula, ulogu Male Slobodanke iz predstave "Balon od kamena", sa kojom sam stvarno dosta, dosta nagrada osvojila i rolu kćerke iz "Radničke hronike"... zatim "Tri sestre" i uloga Irine...da ne nabrajam dalje.
GLAS: Nije Vas jedno vrijeme bilo na sceni vratili ste se u "Šinama", sad i komadom "Sedam dana", znamo da živimo u vremenima koja nisu zahvalna za planiranje, ali kakve planove imate kada je u pitanju gluma?
PRAVULjAC: Postala sam majka i to je moja trenutno najvažnija uloga. I to uloga u kojoj svakodnevno uživam. Radila sam "Šine", to je bilo dosta drugačije nekakvo iskustvo. Nije mi bilo toliko glumački zahtjevno koliko su bile te pjesme koje izvodimo i koje su meni kao glumici bile neka nova vrsta zadatka i mene je to jako inspirisalo i nekako... Sve nesigurnosti koje sam pre imala u vezi sa pjevanjem na ovoj predstavi, uz pomoć svojih kolega, sam prevazišla i uradila zadatak kako treba.
Ne postoji ništa konkretno što bih ja sad htjela da odglumim. Volim da radim i želim da radim... Možda sam očekivala da će poslije eto tog filma koji sam snimila, za koji sam imala dosta pohvala. Možda sam očekivala da će uslijediti neke nove filmske ili televizijske ponude. Ipak, nisu. Eto, to bih možda, voljela onako lično. Što se tiče pozorišta, tu će sigurno biti nešto inspirativno, poput "Sedam dana".
GLAS: Oprobali ste se i na filmskim i televizijskim setovima, ulogama u filmovima "Dara iz Jasenovca", "Top je bio vreo" i drugima. Kakve utiske nosite iz tih iskustava i koliko su ti iskoraci iz zone vlastitog komfora važni sa jednog glumca?
PRAVULjAC: Snimala sam na filmskom setu sa iskusnom profesionalnom ekipom i to kada glumac proba, stvarno je divno iskustvo. Značajno i jako je važno da se kao glumac uklopiš u sve to. Mislim da sam u tim nekim ostvarenjima dala sve od sebe i ostvarila značajne uloge u smislu da nekako stojim iza njih i da vjerujem da sam pošteno uradila svoj posao. Sa druge strane, kada imate tako profesionalne ekipe, uslovi, u smislu zavisno od toga šta se snima, znaju biti teški zadaci. Snima se kasno u noć, po hladnoći i tako dalje, ali ako je dobro to što radite i ako su oko vas stvarno profesionalci, to sve se složi i nekako ne osjećaš se kao da si van zone komfora, već da si tu sa razlogom i pravim ciljem.
GLAS: Dugo ste na sceni, preko dvije decenije, glumili ste širok raspon likova, osvojili brojne nagrade, svjedočili ste izgradnji NPRS u ozbiljnu pozorišnu instituciju nacionalnog značaja, kako Vam iz ove perspektive izgleda taj put i kako Vam danas izgleda NPRS?
PRAVULjAC: Narodno pozorište je na svom nekom finom putu uspona. Bilo je perioda, koji su bili možda malo teži za pozorište, ali prebrodili smo kao kolektiv sve nevolje. Dolaskom novih mladih kolega i otvorenom mogućnošću da i oni učestvuju u dosta predstava, dobili smo na novom kvalitetu, kako autorskom, tako i glumačkom. Stabilno stojimo, kao nacionalni teatar, tu smo gdje treba da budemo i gdje jesmo s razlogom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.