Šampionke i devet debitanata u novoj trci
BANjALUKA - Izbor deset najboljih sportista Republike Srpske ove godine doživljava svoje 71. izdanje.
Na adresu organizatora manifestacije "Glasa Srpske", koji ponosno čuva tradiciju Izbora utemeljenog sada već daleke 1955. godine, stiglo je 16 prijedloga strukovnih saveza. Iako u Republici Srpskoj postoje 43 sportska saveza, vidljivo je da se većina njih nije odazvala pozivu da bude dio najprestižnijeg sportskog događaja koji na kraju godine nagradi sve one koji su to zaslužili svojim rezultatima na različitim borilištima.
Pojedini savezi istakli su kako nemaju kandidata koji je ostvario dobre rezultate u seniorskoj konkurenciji pa se zbog toga nisu prijavili, dok kod drugih stvari ne funkcionišu kako bi trebalo.
Među 16 kandidata ove godine nalazi se devet debitanta koji su prvi put nominovani za najboljeg. To su fudbaler David Vuković, džudista Nikša Matić, košarkaš u kolicima Strahinja Rosuljaš, košarkaš Tarik Hrelja, atletičar Mlađen Samardžić, rukometašica Milana Railić, karatista Luka Pejić, Aleksandar Đurić iz sjedeće odbojke i kajakaš Aljoša Travar.
Među ostalim kandidatima nalaze se dvoje sportista koji su već osvajali titulu najboljeg. Prva od njih je odbojkašica Ana Gajić koja je 2017. godine ponijela titulu najbolje ispred plivača Nikole Bjelajca i biatlonca Mladena Plakalovića. Ona je 2011. godine bila među perspektivnim sportistima koje Ministastvo porodice, omladine i sporta nagrađuje u sklopu "Glasovog" Izbora. Pored nje ove godine u konkurenciji za najbolju je aktuelna najbolja sportistkinja Republike Srpske Sara Ćirković. Ona je prošle godine odnijela kući prestižno priznanje, ispred fudbalera Borca Srđana Grahovca i trećeplasirane karatistkinje Marine Kurteš. Ćirkovićeva je prethodno 2023. godine ponijela titulu ambasadora sporta Republike Srpske, a 2022. plaketu za sportski poduhvat godine.
Žiri ove godine broji devet članova. Na čelu se nalazi Veljko Paunović koji je nedavno imenovan za selektora fudbalske reprezentacije Srbije. Profesionalnu igračku karijeru započeo je 1994. godine u Partizanu za koji je ranije igrao i njegov otac Blagoje da bi samo godinu kasnije postao član slavnog Atletiko Madrida koji je tada sa klupe predvodio još jedan "partizanovac" legendarni Radomir Antić. Promijenio je nekoliko klubova u Španiji gdje je nastupao za Majorku, Ovijedo, Tenerife, Hetafe i Almeriju. Bio je član ruskog Rubin Kazanja kao i Partizana, a karijeru je završio u američkoj MLS ligi kao član Filadelfije 2011. godine. Odmah iduće godine počeo je da radi kao trener i vodio je U18 selekciju Srbije, zatim U19 tim, da bi sa omladinskom reprezentacijom (U20) napravio jedan od najvećih uspjeha u istoriji srpskog fudbala kada je 2015. na Novom Zelandu postao šampion svijeta. Za reprezentaciju Srbije i Crne Gore odigrao je dvije prijateljske utakmice, sa Meksikom (2002) i Sjevernom Irskom (2004) protiv koje je dao gol. Trenirao je Čikago Fajer, Reding, Gvadalaharu i Tigres. Real Ovijedio preuzeo je 26. marta ove godine koji je iz Segunde vratio u špansku Primeru nakon 24 godine, a zanimljivo je da je bio član ekipe koja je te 2001. godine ispala u niži rang. Rastanak sa Ovijedom desio se 9. oktobra da bi vrlo brzo bio imenovan za vršioca dužnosti selektora "orlova".
Jedina dama u žiriju ove godine je Dijana Zirojević, djevojački Vojinović. Upravo ona je osvojila prvu zlatnu medalju u istoriji Republike Srpske. Bilo je to 28. marta 1993. godine na Pionirskom prvenstvu Jugoslavije u Temerinu. U Izboru deset najboljih sportista Republike Srpske za tu godinu zauzela je desetu poziciju, a ujedno bila je i prva predstavnica džuda, koja se našla na listi odabranih. Pored džuda, uspješna je bila i u sambu, pa je 1995. godine na Svjetskom prvenstvu zauzela treće mjesto, dok je na prvenstvu Jugoslavije u džudu bila druga čime je zaslužila šesto mjesto među najboljima. Ni godinu kasnije ništa manje nije bila uspješna, te je na Izboru bila sedma, osvojivši bronzanu medalju na Svjetskom šampionatu u sambu. Jedini put u istoriji tradicionalne akcije, 1997. godine na listi su se našle dvije džudistkinje. Sanela Miletić bila je osma, a Dijana Vojinović Zirojević u svom četvrtom pojavljivanju u odabranom društvu osvojila je devetu poziciju.
Iste godine kada je Ana Gajić izabrana za najbolju sportistkinju Srpske, Đorđe Ćelić zauzeo je šesto mjesto na listi najboljih. Nekadašnji kapiten Borca u velikanu iz Banjaluke proveo je 11 godina i penzionisao se 2022. godine. Sa "crveno-plavima" je osvojio šest titula šampiona BiH, bio je omiljen među navijačima, a sada je prihvatio ulogu da bude član žirija u medijskoj kući koja je pratila njegove igre tokom karijere.
Još jedna bivša vedeta Borca je u žiriju ove godine, ali ne rukometnog već fudbalskog. Saša Kajkut fudbalom se počeo baviti u banjalučkom Omladincu, da bi 2003. postao član Borca. Sjajni napadač promijenio je mnogo klubova tokom karijere koja je trajala 18 godina i nastupao za Karlovac, Zadar, Pomorac Kostrenu, Šerif Tiraspolj, Baku, Čelik, Saut Čajnu, Kerkiru, Veriju, Krupu, Zrinjski i Željezničar. Upisao je jedan nastup za reprezentaciju BiH. Početkom prošle godine imenovan je za direktora Omladinske škole FK Borac gdje brine o radu svih selekcija kluba.
Pored tandema iz sportske redakcije "Glasa" Darka Dragičevića i Milana Zubovića u žiriju su još dva predstavnika medijskih kuća. Dragan Novaković, dugogodišnji je urednik sportske redakcije Radio-televizije Republike Srpske, koji je 2007. dobio priznanje "Zlatno pero - Limun Papić" za najboljeg sportskog novinara godine, a istu nagradu Dragičević je dobio dvije godine kasnije. Tu je još i dugogodišnji urednik sportske redakcije "Nezavisnih novina" Goran Karać, dok je predstavnik Ministarstva porodice, omladine i sporta bio Rade Gvozden.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.