Samo dvije zemlje mogle bi preživjeti nuklearni rat: Ljudi bi živjeli u mraku ili pod zemljom

Nova studija upozorava da bi u slučaju globalnog nuklearnog rata dugoročne šanse za opstanak imale samo dvije države – Australija i Novi Zeland.

Ovo upozorenje dolazi u trenutku kada rastu napetosti na Bliskom istoku, uz sukob između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, razmjenu raketnih napada i strah od šire eskalacije u koju bi se mogle uključiti i nuklearne sile.

O mogućim posljedicama nuklearnog rata govorila je novinarka i istraživačica Eni Džejkobsen (Annie Jacobsen) u jednoj epizodi podcasta 2024. godine. Džejkobsen je autorica knjige Nuclear War: A Scenario u kojoj opisuje kako bi takav sukob mogao izgledati. Prema njenim procjenama, ogroman broj ljudi stradao bi već u prvih 72 minute nakon početka nuklearnog napada.

I oni koji bi preživjeli početne eksplozije suočili bi se s dugoročnim posljedicama koje bi mogle biti jednako pogubne. Globalni nuklearni sukob izazvao bi smrt stotina miliona ljudi u samim detonacijama, dok bi posljedice koje slijede dodatno povećale broj žrtava.

Jedna od najtežih posljedica bila bi takozvana “nuklearna zima”. Dim i pepeo iz eksplozija prekrili bi atmosferu, temperature bi naglo pale, ozonski omotač bi bio oštećen, a poljoprivreda širom svijeta gotovo bi potpuno kolabirala na period od oko deset godina. Procjenjuje se da bi u narednim godinama zbog gladi, radijacije i raspada društvenih sistema moglo umrijeti oko pet milijardi ljudi.

Džejkobsen je u intervjuu za podcast The Diary of a CEO objasnila da bi područja poput američke savezne države Iowe ili Ukrajine godinama bila prekrivena snijegom, što bi onemogućilo uzgoj hrane.

- Kada poljoprivreda propadne, ljudi jednostavno počnu umirati - upozorila je.

Prema njenim riječima, Australija i Novi Zeland imali bi najveće šanse za opstanak zbog svoje geografske izolacije i klimatskih uslova. U tim dijelovima svijeta posljedice nuklearne zime bile bi blaže, pa bi poljoprivreda mogla opstati, za razliku od većine planeta gdje bi usjevi propali.

Ipak, život ni tamo ne bi bio jednostavan. Džejkobsen smatra da bi ljudi morali živjeti u teškim uslovima, s ograničenim resursima i stalnom borbom za hranu, a mnogi bi se vjerovatno sklanjali i živjeli pod zemljom.