Malo je ljudi u Hrvatskoj i drugim državama bivše Jugoslavije koji se ne sjećaju vremena kada se vikendom odlazilo u Trst u kupovinu. Danas su takva putovanja uglavnom stvar prošlosti, ali Ponte Rosso i dalje kod mnogih bude uspomene na italijanske farmerke, kafu, obuću i osjećaj da se ulazi u neki drugačiji svijet, piše Dnevno.hr.
Jednu takvu uspomenu na Facebooku je podijelio Milan Jovanović, prisjećajući se prvog samostalnog odlaska u Trst kada je imao samo 16 godina.
"Sjećam se da sam sa 16 godina izmolio novac od oca i majke, sjeo u voz i otišao u Trst po farmerke i kafu. Dobiješ nešto njemačkih maraka, hiljadu savjeta da paziš na pasoš i novac, i pravac Ponte Rosso", napisao je Jovanović.
Dodao je da danas svog sina u tim godinama ne bi pustio na slično putovanje bez telefona i brojnih mjera opreza.
Trst je bio prozor u svijet
Jovanović je istakao da je Trst generacijama koje su odrastale tokom osamdesetih godina predstavljao mnogo više od obične kupovine.
"Danas je teško objasniti mlađima šta je Trst značio nama koji smo odrastali osamdesetih. To nije bio običan odlazak u kupovinu. To je bio prozor u svijet", naveo je.
Putnici bi izlazili na stanici Trieste Centrale, na Piazza della Libertà, a zatim zajedno sa stotinama drugih ljudi iz Jugoslavije pješačili prema Ponte Rossu.
"Nije ti trebala karta. Samo pratiš kolonu Jugoslavena s kesama u rukama. Nije bilo šanse da se izgubiš. To je bila jugoslavenska šoping-šetnica", opisao je Jovanović.
Prisjetio se i anegdote s ocem, koji mu je za put dao 1.000 njemačkih maraka, uz jasnu poruku da potroši samo 200, a vrati 800 maraka.
"Naravno da sam gotovo sve potrošio. Vratio sam 200, a potrošio 800. Kupio sam odlične cipele od brušene kože, Versace parfem i Trussardi majice. Posljednjih 200 maraka potrošio sam roditeljima na kafu i videokasete", napisao je.
Dodao je da mu je otac taj događaj prebacivao gotovo godinu dana, ali da njemu tada nije bilo važno jer je, kako kaže, "mirisao najbolje i bio odjeven kao Italijan".
Trst je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bio svojevrsna robna kuća cijele Jugoslavije. Hiljade ljudi stizale su vozovima, autobusima i automobilima iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, Skoplja, Niša i brojnih drugih gradova.
Najveće gužve bile su upravo na Ponte Rossu, gdje se kupovalo gotovo sve. Mladi su tražili farmerke Levi's i Rifle, žene obuću i torbe, a muškarci kafu, piće i tehničku robu.
Ponte Rosso u prijevodu znači Crveni most. Prvi most preko Velikog kanala izgrađen je još 1756. godine od drveta, a cijelo područje oko njega, poznato kao Borgo Teresiano, s vremenom je postalo trgovačko središte Trsta.
"Nas tada historija nije previše zanimala. Zanimala nas je roba", napisao je Jovanović.
Subotom je grad bio prepun
Prema njegovim riječima, Trst je subotom bio preplavljen kupcima iz Jugoslavije. Organizovani su vikend-izleti, a govorilo se da je u jednom danu dolazilo i više od 100.000 ljudi.
Većina nije ostajala prenoćiti niti obilazila turističke znamenitosti. Cilj je bio kupiti što više robe po što nižoj cijeni i vratiti se kući istog dana.
