SAD (navodno) pokušava unijeti jaz unutar EU-a

Transatlantski odnosi uveliko su narušeni otkako je Donald Tramp ponovo preuzeo dužnost šefa Bijele kuće, piše DW. Objavljivanje Strategije nacionalne sigurnosti 4. decembra mnogi evropski političari doživjeli su kao otvorenu uvredu. U strateškom dokumentu, koji svaka američka administracija mora podnijeti Kongresu, Trampova administracija Evropu opisuje kao kontinent u propadanju. Izričito se govori o "cenzuri" slobode govora u Evropi, "suzbijanju političke opozicije" i mogućem "uništenju civilizacije" zbog aktuelne migracijske politike.

Sada je, međutim, "procurio" neobjavljeni nacrt Strategije, za koji se tvrdi da je znatno osjetljiviji i da detaljnije opisuje kako SAD namjerava djelovati u Evropi u budućnosti. Prema tom nacrtu, SAD bi trebale intenzivirati saradnju s Italijom, Austrijom, Poljskom i Mađarskom, "s ciljem njihovog odvajanja [od Evropske unije]", piše američki portal Defense One, koji navodi da je imao uvid u dokument. Bijela kuća je za Defense One negirala postojanje takvog nacrta, a u konačnoj verziji dokumenta te tvrdnje se ne spominju.

Uprkos tome, postavlja se pitanje: pokušava li SAD razgraditi Evropsku uniju i zašto su upravo ove četiri zemlje označene kao potencijalne mete mogućeg udaljavanja od EU-a?

Mađarska, Austrija, Poljska, Italija

Mađarska je vjerovatno najmanje iznenađenje na tom spisku. Premijer Viktor Orban i predsjednik Donald Tramp smatraju se bliskim saveznicima. Orban je podržavao Trampa tokom predsjedničke kampanje 2016. godine i tada je bio jedini šef vlade iz EU-a koji je to učinio. Obojica su svjesni koristi koje imaju jedan od drugog. Kao nonkonformista, Orban destabilizira EU i time slabi instituciju kojoj Tramp duboko ne vjeruje.

Orban je, s druge strane, zadovoljan političkom podrškom svjetske sile. Navodno je SAD čak ponudila Mađarskoj "finansijski štit" u iznosu od 20 milijardi dolara, sličan onome koji je nedavno ponuđen Argentini. Mađarska ekonomija trenutno slabi, dok su ključni fondovi EU-a i dalje zamrznuti. Tramp se, međutim, tog obećanja nije mogao sjetiti u nedavnom intervjuu za Politico, ali je poručio da se očekuju razgovori o finansijskoj saradnji. Više puta je pokazao spremnost da izađe u susret svom "velikom prijatelju".

Američki predsjednik s oduševljenjem govori i o italijanskoj premijerki Đorđi Meloni i njenoj postfašističkoj stranci Braća Italije. Ipak, Danijel Hegeduš, regionalni direktor za Srednju Evropu pri Njemačkom Maršalovom fondu Sjedinjenih Američkih Država, smatra da je riječ o "nesporazumu" američke administracije kada je riječ o procjeni da bi se Meloni mogla pozicionirati protiv EU-a. Iako postoji određena ideološka sličnost između Meloni i Orbana, ona nije postala još jedna "blokaderka" unutar Unije, već zauzima pragmatičan stav. Kako je Hegeduš rekao za DW, gotovo niko ne razumije bolje od Meloni šta stabilna i funkcionalna EU donosi Italiji.

Iako Poljska i Austrija trenutno nemaju desno-populističke vlade, takve stranke su u obje zemlje donedavno bile na vlasti i i dalje imaju snažan utjecaj. U Austriji je to Slobodarska stranka Austrije, koja je bila najjača na posljednjim izborima i trenutno vodi u anketama. U Poljskoj je Karol Navrocki, kandidat desno-konzervativne stranke Pravo i pravda, pobijedio na predsjedničkim izborima ovog ljeta. Smatra se da Trampova administracija očekuje da će uskoro ponovo steći veći politički utjecaj u obje zemlje.

Zašto ne Slovačka i Češka?

Posebno je iznenadilo to što se u navodnom nacrtu ne spominju Češka i Slovačka. U Češkoj je desničarska populistička stranka ANO milijardera Andreja Babiša pobijedila na parlamentarnim izborima u oktobru i formirala koalicijsku vladu s Motorističkom strankom i krajnje desnom Strankom slobode i direktne demokratije.

Slovačka od 2023. godine bilježi pomak udesno pod vladom Roberta Fica. Njegova nominalno socijaldemokratska, ali u suštini nacionalistička stranka Smer-SSD nedavno je isključena iz Stranke evropskih socijaldemokrata.

I Babiš i Fico otvoreni su euroskeptici i imaju potencijal da unesu haos u evropske procese odlučivanja te oslabe autoritet EU-a u strateškim pitanjima, posebno u vezi s Rusijom i Ukrajinom. To su osobine koje bi Trampova administracija, s obzirom na vlastitu orijentaciju, zapravo mogla cijeniti.

Hegeduš objašnjava da njihovo izostavljanje iz strateškog dokumenta ima veze s porijeklom samih stranaka. ANO se dugo opirao jednostavnoj klasifikaciji na lijevo-desnom spektru, dok je Smer-SSD u početku percipiran kao ljevičarski. "Jasno se vidi koliko je američki pristup idealiziran", kaže Hegeduš. "Pošto Smer i ANO nemaju klasično desno-populističko porijeklo, ne smatraju se ideološkim saveznicima, čak i ako bi mogli provoditi politike korisne Trampovoj administraciji."

Postepeno erodiranje evropskih integracija

Ranim pokušajima nove američke administracije da se miješa u demokratske procese u Evropi, poput provokativnog govora potpredsjednika Džej Di Vensa na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, isprva nije pridavana velika pažnja. Smatralo se da nova vlast u Vašingtonu tek traži svoju ulogu. Međutim, američka administracija je od tada više puta intervenirala, uključujući u izborne kampanje u Njemačkoj, Rumuniji i Poljskoj. Obrazac je uvijek isti: podrška se pruža onima koje Trampova administracija ideološki vidi kao saveznike i koji slabe Brisel.

Stručnjaci poput Hegeduša smatraju da cilj SAD-a nije Haksit, Italeksit, Öksit ili Poleksit, već postepeno urušavanje evropskih integracija, koje bi se moglo podsticati diplomatskom, političkom, pa čak i finansijskom podrškom.

Prvi znaci takvog procesa već su vidljivi. Evropska unija dogovorila je postepeno napuštanje energetske ovisnosti o Rusiji. Uvoz ukapljenog plina trebao bi biti zabranjen do kraja 2026. godine, a uvoz plina plinovodima do novembra 2027. Mađarski premijer Orban je već u novembru od Trampa osigurao izuzeće od američkih sankcija na uvoz ruske energije. Poručio je da ne prihvata odluku EU-a i da će slučaj iznijeti pred Evropski sud pravde. Na zajedničkoj konferenciji za novinare s turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom 8. decembra 2025. godine, Orban je najavio da će Turska i dalje garantirati Mađarskoj snabdijevanje ruskim plinom putem gasovoda Turski tok.

Hegeduš smatra da će u narednim godinama biti sve više slučajeva u kojima se države članice neće pridržavati zajednički donesenih odluka, čime će se sve češće dovoditi u pitanje sama suština evropske integracije. To bi, postepeno, moglo oslabiti EU do tačke u kojoj bi Unija izgubila svoj politički značaj.