Ipak, dobra adaptacija ne mora biti vjerna svakoj stranici knjige da bi bila uspješna. Film i književnost koriste različita izražajna sredstva, pa su promjene u radnji, karakterizaciji ili strukturi često neophodne.
Upravo zato vrijedi učiniti suprotno od onoga što se često radi – pročitati roman nakon što smo pogledali film. Tada već poznata priča dobija potpuno novu dimenziju, a mnogi detalji, unutrašnji svijet likova i motivi koje ekran nije mogao da prenese postaju mnogo jasniji.
Pred vama je izbor romana čije su filmske i televizijske adaptacije privukle veliku pažnju, ali izvorna djela i dalje imaju mnogo toga da ponude.
Roman "Normalni ljudi“ Sali Runi jedna je od onih knjiga čija snaga ne počiva toliko na velikim događajima koliko na onome što likovi prećute.
Televizijska adaptacija sa Dejzi Edgar-Džouns i Polom Meskalom veoma uspješno je prenijela atmosferu romana – nesigurnost, emocionalnu udaljenost, privlačnost, stid i komplikovan odnos između Konela i Merijen. Ipak, knjiga pruža mnogo dublji uvid u njihove misli i unutrašnje konflikte.
Runi posebnu pažnju posvećuje sitnim promjenama u odnosima među likovima, zbog čega roman funkcioniše kao precizna studija odrastanja i emotivnog sazrijevanja.
Ako ste gledali seriju, roman nećete čitati samo da biste saznali šta se dalje dešava. Čitaćete ga da biste razumjeli zašto se likovi ponašaju upravo onako kako se ponašaju.
Film "Princeza nevjesta“ iz 1987. godine odavno je stekao status kultnog ostvarenja, a zanimljivo je da je njegov autor, Vilijam Goldman, istovremeno bio i scenarista.
Roman je duhovita i neobična kombinacija avanture, ljubavne priče, bajke i satire. Goldman se poigrava samim konceptom pripovijedanja, očekivanjima čitaoca i konvencijama klasičnih bajki.
Filmska adaptacija je izuzetno uspješna, ali upravo zato vrijedi pročitati knjigu – ne kao zamjenu za film, već kao njegovo proširenje. Iza poznatih scena i replika krije se još slojevitija priča.
Prije nego što je Tom Ripli postao jedan od upečatljivijih filmskih antijunaka, bio je književni lik u romanu Patriše Hajsmit.
Film iz 1999. godine, sa Metom Dejmonom, Džudom Louom i Gvinet Paltrou, donio je priči veliku popularnost. Međutim, Hajsmitin roman nudi mnogo mračniji i psihološki složeniji pogled na Riplija.
Njegova sposobnost da manipuliše ljudima, prilagođava se okolnostima i opravdava vlastite postupke u knjizi dolazi još snažnije do izražaja.
Dok film prije svega prati događaje, roman mnogo više vremena provodi u Riplijevoj glavi. Upravo tu leži njegov najveći kvalitet.
Memoari Doli Alderton "Sve što znam o ljubavi“ poslužili su kao osnova za istoimenu televizijsku seriju, ali između književnog predloška i ekranizacije postoje značajne razlike.
Dok serija koristi slobodniji pristup u oblikovanju likova i događaja, knjiga je direktnija i ličnija. Alderton u njoj govori o prijateljstvima, ljubavi, izlascima, odrastanju i nesigurnostima koje prate prelazak iz tinejdžerskih u dvadesete godine.
Upravo zbog toga memoari predstavljaju zanimljivo čitalačko iskustvo čak i za one kojima se serija dopala.
Roman "Visoka vjernost" Nika Hornbija dobio je više ekranizacija, među kojima su najpoznatiji film iz 2000. godine sa Džonom Kjuzakom i televizijska serija sa Zoe Kravic.
Filmska verzija priču je iz Londona preselila u Čikago, dok je televizijska adaptacija napravila dodatne promjene u likovima i kontekstu.
Ipak, ono što ostaje posebno vrijedno u romanu jeste glas glavnog junaka Roba. Njegovo opsesivno razmišljanje o muzici, bivšim vezama i vlastitim greškama istovremeno je duhovito, sebično i neprijatno iskreno.
Hornbi kroz Roba zapravo govori o tome koliko često sami sebe predstavljamo kao žrtve vlastitih ljubavnih neuspjeha.
"Male žene" jedan je od romana koji su doživjeli veliki broj ekranizacija, od ranih filmskih verzija do savremenog filma Grete Gervig.
Ipak, nijedna adaptacija ne može u potpunosti obuhvatiti širinu Alkotinog romana. Priča o sestrama Marč – Meg, Džo, Bet i Ejmi – mnogo je više od porodične drame.
U knjizi se nalazi čitav niz epizoda, razgovora i svakodnevnih situacija koje ekranizacije često moraju da izostave zbog ograničenog trajanja.
Roman zato pruža potpuniju sliku njihovog odrastanja, odnosa, ambicija i različitih pogleda na život.
Memoari "Holding the Man“ Timotija Konigravea predstavljaju jednu od najemotivnijih knjiga na ovom spisku.
Djelo govori o njegovoj dugogodišnjoj vezi sa Džonom Kileom i životu koji je obilježila epidemija AIDS-a. Filmska adaptacija pokušala je da obuhvati decenije njihove veze, ali je zbog toga morala da koristi skokove kroz vrijeme i sažimanje brojnih događaja.
