Prema Internet Watch Foundation, 27% slika koje predstavljaju zlostavljanje, nudifikaciju djecu a koje su prepoznali analitičari ove organizacije dolazi od same djece koja su bila groomana, odnosno, izmanipulisana, prevarena i od koje su te slike iznuđene. Niti jedan sistem prevencije zlostavljanja ovog tipa ne bi smio niti može staviti odgovornost na djecu – pogotovo kada znamo da na internetu postoje odrasle osobe koje se pretvaraju da su vršnjaci djece i manipulišu njima.

2025. ista organizacija, IWF, detektovala je 3443 AI-generisana videa koja predstavljaju zlostavljanje djece. Slike i videi kreirani pomoću umjetne inteligencije koji prikazuju zlostavljanje djece, nudifikaciju djece, su zabranjeni. Pa ipak, nastaju stalno, a izvor materijala za te sadržaje su često roditelji i rodbina.

Roditelji se žele pohvaliti, žele ovjekovječiti i podijeliti trenutke svoje djece, međutim, čak i onda kada je taj materijal podijeljen u zatvorenim grupama i profilima, može biti skinut i korišten za kreiranje AI generisanih sadržaja zlonamjerne prirode koji ugrožavaju sigurnost djece.

Jedna od preporuka je i da roditelji vode računa o tome da li postoji dozvola za snimanje djece – na skupovima, rođendanima, školskim događajima.

provedeno u SAD-u 2021. godine pokazalo je da je dijeljenje fotografija i informacija o djeci na društvenim mrežama veoma raširena praksa. Više od tri četvrtine roditelja (77%) objavljuje fotografije, videozapise ili priče o svojoj djeci, iako gotovo osam od deset njih među svojim pratiteljima ima osobe koje nikada nisu upoznali uživo. Čak 81% roditelja koristi pravo ime djeteta u objavama, dok manje od četvrtine uvijek traži djetetovu dozvolu prije nego što nešto objavi o njemu.

Da stvar bude gore, podaci o djetetu se dijele čak i – slike sonograma ili zabave otkrivanja spola bebe. I ovo su podaci koji sutra mogu biti skrepovani s interneta i zloupotrijebljeni. Influenseri namjerno koriste dijeljenje intimnih momenata na mrežama – to je udica i pokazuju da ovakvi sadržaji imaju više pregleda i veći engagment, što je razumljivo, jer su ljudi prirodno stalkeri i vole zavirivati u tuđe živote. Postoji i naziv za ovu pojavu – , odnosno javno podijeljeno roditeljstvo, kao vid produženja sebstva.

Jasno je da svaki roditelj želi zabilježiti trenutke djetinjstva svog djeteta, to su svi roditelji radili – od portreta koje su mogli priuštiti samo bogatiji slojevi društva do današnje demokratizacije mogućnosti pravljena uspomena. I to je lijepo, ljudski i treba.

Ali, u današnjem digitalnom okruženju objave o djeci više nisu samo uspomene sačuvane za porodicu i prijatelje – one postaju i podatak koji koriste algoritmi društvenih mreža. Svaka fotografija, video ili opis može sadržavati skrivene informacije koje roditelji često ne primijete, poput logotipa škole u pozadini, kućnog broja na sandučiću ili lokacijskih podataka ugrađenih u datoteku. Na taj način nastaje svojevrsni digitalni trag koji može otkriti više nego što su roditelji namjeravali podijeliti. U svijetu u kojem se tehnologije i načini zloupotrebe podataka brzo mijenjaju, svakodnevne porodične objave mogu nenamjerno postati materijal koji se koristi za različite oblike zloupotrebe.

Možda je vrijeme da se svi vratimo na Polaroid.

Izvor: