Karijeru prof. dr. Pamele Habibović, obilježila je stalna potraga za novim znanjem i doprinosom zajednici.
Rođena je u Tuzli i odrasla u Srebrenici, odakle je 1992.godine s majkom i sestrom izbjegla u Nizozemsku.
Po obrazovanju hemijski inženjer, doktorirala je 2005. godine na Univerzitetu u Twenteu u Nizozemskoj, a zatim nastavila istraživački rad na poznatim institucijama poput Dječije bolnice u Bostonu i Univerziteta McGill u Montrealu.
Jedna je od osnivača MERLN Instituta za regenerativnu medicinu, čije istraživanje se bavi sintetičkim nadomjescima za koštane transplantate i napredne materijale u regenerativnoj medicini.
Od 2017. do 2021. godine bila je predsjednica Evropskog društva za biomaterijale, a 2021. godine postala je članica Kraljevskog društva za hemiju. Objavila je više od 100 naučnih radova, što je svrstava među vodeće svjetske stručnjake u oblasti biomaterijala.
Ova istaknuta naučnica i profesorica anorganskih biomaterijala, od februara 2022. godine obavlja funkciju rektora Univerziteta Maastricht, a također je i članica Izvršnog odbora Univerziteta Nizozemske, koji je asocijacija 14 nizozemskih istraživačkih univerziteta.
Članstvo u odboru, pojašnjava Habibović za Forbes BiH, omogućava joj da bolje predstavi jedinstvenu poziciju Univerziteta u Maastrichtu (visoko internacionalan, smješten u pograničnoj regiji koja se suočava sa starenjem stanovništva) unutar Nizozemske, ali i da bolje, kako kaže, razumije profile ostalih univerziteta i specifične izazove s kojima se suočavaju.
"Imati cjelovitu sliku nizozemskog univerzitetskog sektora pomaže pri donošenju odluka i organizovanju lobističkih aktivnosti koje će koristiti svima nama", kaže ona na početku razgovora.
Najveća dva izazova sa kojima se suočavaju nizozemski i evropski sistemi visokog obrazovanja, su kako navodi, velike oscilacije u finansiranju visokog obrazovanja, te akademske slobode "koje su sve više pod pritiskom".
Govoreći o ulozi univerziteta u savremenom društvu, Habibović ističe da visoko obrazovanje mora pronaći ravnotežu između potreba tržišta rada i očuvanja akademske nezavisnosti. Iako smatra da univerziteti imaju odgovornost pružiti kvalitetno obrazovanje studentima koji će jednog dana ući na tržište rada i provoditi istraživanja korisna za društvo, upozorava da trenutne potrebe tržišta ne smiju biti jedini pokretač obrazovnog i istraživačkog rada.
Kako kaže, društvu će uvijek biti potrebni kvalificirani inženjeri koji će predvoditi tehnološke inovacije, ali jednako tako i stručnjaci iz društvenih i humanističkih nauka koji će se baviti etičkim implikacijama novih tehnologija. "Bez slobodnog istraživanja vođenog radoznalošću, svaki oblik inovacije će na kraju stati", poručuje Habibović.
Osvrćući se na stanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, naglašava da, iako nije u potpunosti upoznata s trenutnim obrazovnim politikama u zemlji, zna da su ulaganja u visoko obrazovanje znatno niža nego u većini evropskih država. Prema njenom mišljenju, obrazovanje se ne bi smjelo posmatrati kao trošak, već kao investicija u budućnost.
Ulaganje u talente i stvaranje uslova da obrazovani i kvalifikovani ljudi ostanu u Bosni i Hercegovini, vode preduzeća, bolnice i javne institucije, dugoročno će donijeti višestruku korist. Takav pristup, smatra ona, može doprinijeti ekonomskom prosperitetu i političkoj stabilnosti zemlje.
Kada je riječ o biomaterijalima i njihovoj široj primjeni u medicini, Habibović podsjeća da je sigurnost pacijenata uvijek na prvom mjestu. Upravo zbog toga svi proizvodi koji se koriste u liječenju prolaze stroge regulatorne procedure. Ipak, uvjerena je da će, kako se znanje o biomaterijalima bude širilo, a njihova upotreba u kliničkoj praksi postajala učestalija, prihvatanje novih materijala biti sve jednostavnije.
Dodaje da primjene u muskuloskeletnom sistemu imaju najdužu historiju korištenja biomaterijala te da upravo ova oblast medicine i danas prednjači kada je riječ o njihovoj širokoj primjeni.
Njeno vlastito istraživanje najvećim dijelom bilo je usmjereno na keramičke materijale zasnovane na kalcijum-fosfatima, koji se zbog sličnosti s mineralnim sastavom kosti već dugo koriste u regenerativnoj medicini. Međutim, jedan od najvećih izazova ostaje njihova krhkost, naročito kada se koriste u poroznom obliku.
"Poboljšanje mehaničkih svojstava ovih biomaterijala, uz očuvanje njihove sposobnosti da regenerišu kost, ostaje jedan od najvažnijih izazova u ovoj oblasti", ističe Habibović.
Posebnu pažnju posvećuje i mladim naučnicima iz Bosne i Hercegovine koji svoju budućnost vide u istraživačkom radu. Iako smatra da međunarodno iskustvo donosi neprocjenjivu vrijednost kroz upoznavanje novih ljudi, kultura i istraživačkih metoda, vjeruje da je jednako važno razvijati kvalitetne uslove za naučni rad unutar matičnih institucija.
To, kako kaže, predstavlja investiciju ne samo u pojedince, već i u budućnost cijele zemlje. Akademska karijera, bez obzira na to gdje se gradi, zahtijeva strpljenje, upornost i iskrenu ljubav prema poslu kojim se čovjek bavi.
Mladim istraživačima savjetuje da pronađu temu koja ih istinski zanima i koja podstiče njihovu radoznalost, ali i mentora koji će ih, osim u naučnom smislu, usmjeravati kroz često složen i nedovoljno transparentan akademski sistem.
