Povodom izložbe XANTEA 2502, koja će biti predstavljena u sarajevskoj Vijećnici, razgovarali smo s umjetnikom Rikardom Druškićem.
Ovaj višegodišnji umjetnički ciklus objedinjuje slikarstvo, animaciju i virtualnu stvarnost, a u Sarajevu doživljava svoje posebno poglavlje. Druškić za “Dnevni avaz” govori o inspiraciji, stvaralačkom procesu, odnosu prema gradu i budućnosti umjetnosti.
Kreativna blokada
Recite nam nešto više o izložbi. Na čemu ste radili i šta publika može očekivati?
- XANTEA 2502 je kulminacija skoro četiri godine strastvenog rada. Radio sam prvenstveno na svojim slikama, ali taj tradicionalni medij počeo je vremenom voditi ljubav s drugim medijima: prvenstveno s animacijom, a onda i s virtualnom stvarnošću. Tako su nastajali i drugi projekti vezani za ovaj umjetnički ciklus. Na izložbi prvi put predstavljam i premijeru animiranog filma, koji pokazuje u kom pravcu se XANTEA dalje razvija.
U čemu pronalazite inspiraciju i postoji li period kada ne možete stvarati?
- Inspiraciju ne tražim svjesno. Ona mi se dešava. Snovi, podsvijest, kompleksi, odnosi, kolektivni strahovi i tehnološka budućnost – sve se to miješa. Ne vjerujem u kreativne blokade u klasičnom smislu. Postoje periodi tišine, ali i oni su dio procesa. Tada se materijal samo taloži. Kada dođe trenutak, rad izlazi gotovo nezaustavljivo.
Veliki broj izložbi realiziran je u Sarajevu. Šta za Vas znači ovaj grad i kakav značaj ima u Vašoj karijeri?
- Sarajevo je moj temelj. Grad kontradikcija, trauma, ljepote i sirove energije. Ovdje sam formiran kao čovjek i kao umjetnik. Za mene je važno da XANTEA prvo prođe kroz Sarajevo prije nego krene dalje u svijet.
Psihološki dokument
Koliko je danas teško biti umjetnik?
- Teško je, ali je jasno. Danas nema iluzija. Ili imaš unutrašnju nužnost da stvaraš ili ne. Sistem te neće spasiti. Algoritmi, tržište i brzina gutaju površnost, ali istovremeno daju prostor onima koji imaju jasan, autentičan glas. Umjetnik danas mora biti i autor i producent i organizator. Nije romantično, ali je iskreno.
Da li je na Vašim umjetninama vidljivo stanje Vašeg uma i tijela? Da li reflektujete ono kako se osjećate dok stvarate?
- Apsolutno. Ne znam drugačije. Svaka slika je psihološki dokument svog vremena. Promjene u mom karakteru direktno su vidljive u radovima: oni su vremenom postali manje rigidni, otvoreniji, življi. Ne uljepšavam stanje u kojem se nalazim. XANTEA je iskrena upravo zato što ne cenzuriše unutrašnje procese.
Raditi bez kompromisa
Koja je Vaša želja za budućnost?
- Da XANTEA preraste mene. Da postane platforma, prostor susreta i istraživanja za druge umjetnike. Da nastavim raditi bez kompromisa, sa sve većom preciznošću i hrabrošću. I da, bez obzira na tehnologiju i formu, zadržim ono najvažnije: strast za stvaranjem.
