Asistivna tehnologija uklanja prepreke koje su dugo vremena ograničavale osobe sa invaliditetom, jer im moderni uređaji i aplikacije pružaju veću nezavisnost, dostojanstvo te olakšan pristup obrazovanju, kulturi i informacijama. Međutim, uprkos tehnološkom razvoju, u Bosni i Hercegovini još uvijek nedostaje adekvatna institucionalna podrška.
Od ključne važnosti za svakodnevni život
Veselin Rebić, direktor Društva za zapošljavanje slijepih i slabovidnih lica TMP za „Avaz“ ističe koliko je asistivna tehnologija od ključne važnosti za svakodnevni život i inkluzivno obrazovanje osoba s poteškoćama u razvoju.
– Asistivna tehnologija je za nas zaista neprocjenjiva. Ona olakšava obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i radne aktivnosti. U našem društvu imamo veliki broj slijepih osoba zaposlenih u različitim oblastima – od fizikalne terapije, preko prodavnice, do štamparije. Svima njima pomažu razna pomagala, odnosno asistivni uređaji, koji im omogućavaju da funkcionišu samostalno i efikasno – kaže Rebić za „Avaz“.
On posebno naglašava značaj modernih tehnologija, poput govornog programa na kompjuterima i pametnim telefonima.
– Kao osoba koja je slijepa, mogu reći da mi govorni program na računaru ili laptopu daje mogućnost da obavim gotovo sve zadatke koje zahtijeva moj posao. Pametni telefoni, posebno iPhone, pokazuju se kao najkompletnija pomagala, jer njihove aplikacije stalno dobijaju nove funkcije koje povećavaju samostalnost – dodaje Rebić za „Avaz“.
Upravo zahvaljujući tim aplikacijama, osobe sa invaliditetom mogu prepoznati okolinu oko sebe, lako upravljati dnevnim aktivnostima, pa čak i znati da nisu obukli različite čarape, ističe Rebić.
– Tehnologija nam pomaže i u kretanju – kao što automobilima služi navigacija, tako i mi imamo aplikacije koje nam govore kuda da idemo, što je posebno važno kada koristimo bijeli štap ili se oslanjamo na taktilne vodilice postavljene na trotoarima – objašnjava za „Avaz“.
Rebić ističe da, uprkos svemu, asistivna tehnologija ne može u potpunosti ukloniti sve prepreke.
– Nema pomagala koja mogu osobu sa invaliditetom učiniti potpuno jednakom sa osobom bez invaliditeta. Nekada ljudi imaju taj osjećaj da uz tehnologiju mogu sve isto kao i oni bez invaliditeta, ali to nije tačno. Postoje granice, i tu dolaze do izražaja određeni društveni i infrastrukturni nedostaci – kaže Rebić za „Avaz“.
Dostupnost pomagala
Nažalost, dostupnost ovih pomagala u Bosni i Hercegovini je još uvijek ograničena.
– U Kantonu Sarajevo postoje određeni programi i projekti koji pomažu nabavku asistivne tehnologije, ali su to uglavnom ad hoc projekti bez garancije za kontinuitet. U drugim dijelovima Bosne i Hercegovine situacija je još teža, sa gotovo nikakvom institucionalnom podrškom – upozorava Rebić za „Avaz“.