Nije to bila ništa drugačija utakmica od recimo one protiv Sloge. Po broju prilika, intenzitetu, kvaliteti. Razlika je u tom što su u tom susretu nogometaši Veleža uspjeli postići rani gol, pa su do samog finiša držali tu prednost, dok su protiv Radnika propustili neke svoje prilike, bolje rečeno poluprilike da nešto naprave. Nije ni Radnik igrao neku vrhunsku utakmicu, dva puta su ozbiljno zaprijetili i čekali priliku koja je došla iz prekida. Nakon kornera.
U situaciji koja je opet možda najbolje oslikala kako trenutačno funkcionira ekipa Veleža. Šest igrača Veleža, uz sedmog golmana u vlastitom petercu i tri igrača Radnika. Na kraju je Đorđe Ćosić ostao sam na drugoj stativi.
I baš kao što je Radnik do gola došao iz prekida, tako je uzvratio i Velež. S tim što je u slučaju ekipe iz Bijeljine, grešku napravio njihov golman Marković.
Učinak
Pet kola, četiri boda, to je trenutačni učinak Veleža. Isti kao i prošle sezone nakon istog broja utakmica.
Tada je Velež pod vodstvom Gorana Sablića u prvih pet kola uspio savladati Široki Brijeg na Pecari dok je remizirao kući s Borcem, poraze je upisao od Sloge, Željezničara i Radnika. Probleme Veleža nije teško detektirati u ovom trenutku. Izmijenjen igrački kadar, slabija kvaliteta, neuigranost, uz česte promjene početne postave.