Od "radikalnog komuniste" do "vrlo dobrog čovjeka": Mamdani je demokratama pokazao kako se pobjeđuje
Mamdani je za Trumpa bio "radikalni komunista" i "luđak", dok je za gradonačelnika New Yorka predsjednik Amerike bio "fašista". Te etikete su, odjednom, postale beznačajne kada je Mamdani došao u Bijelu kuću u novembru prethodne godine, nakon pobjede na gradonačelničkim izborima.
Gledajući odnos ovog dvojca koji se nalazi na potpuno različitim stranama političkog spektra, Demokratska stranka u SAD-u može izvući važne lekcije o preživljavanju, pa čak i o pobjedama u eri nepredvidljivosti koju je donio Trump.
Od "radikalnog komuniste" do "veoma dobrog čovjeka"
Trump je poznat po etiketiranju svojih političkih protivnika, a Mamdanijevo otvoreno pozivanje na demokratski socijalizam bilo je dovoljno da ga Trump nazove "radikalnim i ludim komunistom".
Naravno, Mamdani mu nije ostao dužan, pa je često za Trumpa govorio da je "fašista".
Ipak, jedan sastanak u novembru u Bijeloj kući sve je promijenio, a Trump i Mamdani su izgledali kao najbolji prijatelji koji su odlučili svoju historiju staviti iza sebe.
Čak i tokom svog velikog govora pred Kongresom, Trump je Mamdanija nazvao "veoma dobrim čovjekom", što pokazuje koliko ga je karizmatični gradonačelnik New Yorka šarmirao tokom svoje komunikacije, koja je, prema američkim medijima, skoro pa svakodnevna.
Ovaj neočekivano dobar odnos je, u kontekstu šire slike politike u SAD-u, svojevrsni putokaz za demokrate u Americi.
Demokrate moraju krenuti Mamdanijevim putem
Iako je pobjeda Demokratske stranke na izborima u novembru ove godine izvjesna, ona će najvjerovatnije doći više kao protest protiv Trumpa, nego kao priznanje ozbiljnih promjena koje su se morale desiti unutar ove partije.
Kada je u novembru 2024. godine Demokratska stranka izgubila kontrolu nad oba doma Kongresa i Bijelu kuću, bilo je jasno da su potrebne promjene. Do njih, barem za sada, nije došlo, jer je liderstvo, oličeno u starim kadrovima poput Chucka Schumera i Hakeema Jeffriesa, ostalo isto, zadržavajući čak i identične stavove.
Međutim, pojava Mamdanija i njemu sličnih osoba u Demokratskoj stranci je prilika da se pobjeda protestnim glasovima protiv Trumpa pretvore u dugoročnu kontrolu nad vlašću u Washingtonu.
Mamdani je pridobio Trumpa, koji se definitivno ne može nazvati simpatizerom njegovog političkog izričaja, te je na sebi svojstven način od američkog predsjednika "izvukao" podršku za projekte koji su u potpunosti u skladu s njegovim predizbornim programom.
Pored toga, da bi došao do tog uspjeha Mamdani nije izdao svoje principe, koji se po skoro svim tačkama kose s onima koje zastupa Trump. Mamdani i dalje dosljedno izraelsku agresiju na Gazu naziva genocidom, provodi politiku široke socijalne sigurnosne mreže te se opire širokim i jako nepopularnim operacijama deportacija.
Ove činjenice suprotne su dugogodišnjim stavovima lidera Demokratske stranke, koji navode da ova partija treba biti "centar" i da je "radikalna ljevica", koju prema njima predstavlja Mamdani, jednak problem radikalnoj desnici, koju predstavlja Trumpov MAGA pokret.
Ipak, činjenica je i da je ovaj pristup doveo do ogromnog poraza i svojevrsnog "egzodusa" mladih glasača od Demokratske stranke, dok je Mamdani, kao veliki autsajder, osvojio mjesto gradonačelnika jednog od najvećih gradova u SAD-u.
Sve to vodi do zaključka da "stara garda", koja i dalje smatra da je centristički pristup odgovor na radikalizam druge strane, jednostavno više nema način da pridobije glasače.
Dobre vijesti za Demokratsku stranku jesu da u svojim redovima, osim Mamdanija, imaju i druge kadrove (poput Alexandrije Ocasio-Cortez) koji mogu preuzeti stranku i voditi ih do održivog uspjeha, baš kao što je Trump to uradio s republikancima.
Samo je pitanje da li će ova grupa, koja je spremna da drži Izrael odgovornim, da odbija velike donacije korporacija i da se dosljedno drži svojih (popularnih) principa, imati snagu i taktiku da iz unutarstranačke političke bitke izađu kao pobjednici.