Njegova potraga za besmrtnošću povezala je politiku, alhemiju i vjerovanje u udaljena ostrva na kojima žive besmrtnici. Iz nje je nastala i legenda o moreplovcu Sju Fuu, čije se navodno putovanje i danas pamti u Kini, Japanu i Koreji.
Ćin Ši Huang rijetko se prikazuje prvenstveno kao osnivač države. Mnogo češće ostao je upamćen kao nemilosrdni tiranin, ali istoričari upozoravaju da izvori na kojima počiva takva slika zahtijevaju oprezno čitanje.
"To je prilično problematično, jer je njegovu prvu biografiju, u djelu 'Šiđi', odnosno 'Zapisi velikog istoričara', napisao Sima Ćen, čovjek koji ga nije volio", kaže Filipo Marsili, istoričar drevne Kine sa Univerziteta Sent Luis.
Sima Ćen pisao je o caru više od jednog vijeka nakon njegove smrti i kritikovao njegovu političku ideologiju. Prema Marsilijevim riječima, priče o carevoj surovosti i slabostima možda su bile preuveličane.
Upravo je Sima Ćen zabilježio da je vladar proglasio kako će njegova dinastija trajati 10.000 generacija i da je postao opsjednut pronalaženjem eliksira života kako bi zauvijek vladao.
Rođen je kao Jing Dženg 259. godine prije nove ere, tokom perioda Zaraćenih država, kada je Kina bila podijeljena između suparničkih kraljevstava.
Na prijesto Ćina, jedne od najmoćnijih država tog vremena, stupio je sa 13 godina. Do svoje 38. godine osvojio je svih šest susjednih kraljevstava i 221. godine prije nove ere ujedinio Kinu.
Uzeo je titulu Ćin Ši Huangdi, koja se približno može prevesti kao "sveti prvi car Ćina".
Nakon osvajanja posvetio se izgradnji jedinstvene države. Ujednačio je tegove i mjere, dužinu osovina zaprežnih kola, pismo i zakone.
Pokrenuo je velike infrastrukturne poduhvate, uključujući izgradnju puteva, sisteme za navodnjavanje i projekte u poljoprivredi. Povezao je i utvrđenja na sjevernoj granici, koja će postati dio razvoja Velikog kineskog zida.
Posebno je poznat po izgradnji monumentalnog grobnog kompleksa, za koji je angažovao radnike iz cijelog carstva. Njegovu grobnicu čuvala je vojska od više od 8.000 vojnika od terakote.
Carev izrazito strog sistem upravljanja pokazao se teško održivim.
Zastupao je legalizam, političku filozofiju zasnovanu na pretpostavci da su ljudi po prirodi sebični i da je za održavanje reda potrebno primjenjivati stroge zakone i kazne.
Takvo shvatanje bilo je u suprotnosti s konfučijanskim učenjem, koje je naglašavalo uzajamno poštovanje vladara i podanika.
Ćin Ši Huang nastojao je i da ukloni feudalne strukture nekadašnjih kraljevstava i zamijeni ih centralizovanom upravom.
"U osnovi su ukinuli sve aristokratske titule i podijelili zemlju na prefekture, na manje cjeline kojima je neposredno upravljala centralna vlast", objašnjava Marsili.
"Nije bilo moguće sprovesti takvu vrstu ujedinjenja i održati je."
Prema Marsilijevom tumačenju, carevo interesovanje za besmrtnost izgleda da se podudaralo s teškoćama u upravljanju državom.
Moguće je da se okrenuo vjerovanju u eliksir života tražeći izlaz iz problema vlasti. Sima Ćen, s druge strane, sugeriše da se car izrazito plašio smrti.
Rana kineska alhemija bila je povezana s taoističkom filozofijom. Njeni sljedbenici nastojali su da produže život usklađivanjem tijela s kosmosom.
Alhemičari su pripremali napitke za koje su tvrdili da održavaju život, koristeći materijale poput žada i cinabarita, minerala koji sadrži živu.
