Proširenje EU pod prijetnjom veta: Ko blokira Crnu Goru, Srbiju i druge?

Konačno, poslije toliko godina, EU bi ponovo mogla da dobije 28. članicu: Crna Gora bi mogla već u narednim mjesecima da završi pristupne pregovore i početkom 2028. uđe u EU. Međutim, Hrvatska je uputila niz zahtjeva i mogla bi da uloži veto na pristupanje Crne Gore, piše DW.

Pravo veta, koje pojedine članice EU imaju u mnogim oblastima odlučivanja, posljednjih godina sve se češće koristi kao sredstvo političkog pritiska, pa i ucjene. DW donosi pregled najvažnijih slučajeva korišćenja veta u pristupnom procesu, njihove pozadine i političkih posljedica koje takva politika može da proizvede.

Crna Gora je najdalje odmakla u pregovorima sa EU i trenutno važi za najozbiljnijeg kandidata za ulazak 2028. godine.

To je, međutim, prema riječima hrvatskog ministra spoljnih poslova Gordana Grlića Radmana, „prebrzo“. Hrvatska vlada je zato ponovo precizirala zahtjeve koje već duže vrijeme upućuje Podgorici. Zvanično objašnjenje glasi da time želi da se „olakša“ crnogorski pristupni proces. Ipak, u pozadini se nazire mogućnost veta.

Zagreb, između ostalog, traži obeštećenje za nekadašnje zatočenike iz Hrvatske koji su tokom ratova devedesetih bili u logorima na teritoriji Crne Gore, rasvjetljavanje sudbine hrvatskih državljana nestalih u tom periodu, kao i dosljednije procesuiranje ratnih zločina.

Pored toga postoje nesuglasice oko preciznog razgraničenja na moru. Hrvatska takođe traži isplatu oko 2,4 milijarde evra za imovinu nekadašnje Jugoslovenske narodne armije, kao i vraćanje školskog jedrenjaka „Jadran“. Dok dio zahtjeva koji se odnosi na suočavanje sa ratnom prošlošću djeluje opravdano, neki su sporni, poput pitanja vojne imovine. Jasno je i da čitav paket zahtjeva ima veze sa hrvatskom unutrašnjom politikom.

Nijedna vlada u Zagrebu ne može sebi da priušti utisak popustljivosti kada je riječ o Domovinskom ratu. Uz to, umjereno konzervativni premijer Andrej Plenković, koga desnica često optužuje da je previše naklonjen Evropskoj uniji, sada može da se predstavi kao odlučan zaštitnik nacionalnih interesa.

Poslije Crne Gore upravo se Albanija smatra narednim najozbiljnijim kandidatom za ulazak u Evropsku uniju. Albanija je status kandidata za članstvo dobila 2014. godine, a pristupni pregovori otvoreni su u julu 2022.

Grčka je, međutim, u više navrata, posljednji put u junu 2026, zaprijetila da će blokirati albanski pristupni proces ukoliko pripadnicima grčke manjine ne bude pružena dovoljna zaštita prije svega kada je riječ o imovinskim pravima.

Evropska unija je u junu 2022, kao znak solidarnosti nakon ruske agresije, ubrzanim postupkom dodijelila Ukrajini i Moldaviji status kandidata za članstvo. Te dvije zemlje sada su, zajedno sa Albanijom i Crnom Gorom, među kandidatima koje Brisel vidi u narednom talasu proširenja.

Iako su mnoge članice EU bile skeptične prema brzom prijemu Ukrajine, jedino je Mađarska otvoreno blokirala napredak pregovora. 

Bivši premijer Viktor Orban do izbornog poraza u aprilu 2026. sprečavao je otvaranje prvog pregovaračkog klastera, a njegov nasljednik Peter Mađar ukinuo je taj veto u junu iste godine, ali je potom i sam blokirao otvaranje novih pregovaračkih poglavlja. Zvanično, Budimpešta je insistirala na tome da Ukrajina poboljša prava mađarske manjine u Zakarpatskoj oblasti.

Zbog rasprostranjenog antiukrajinskog raspoloženja u Mađarskoj i Peter Mađar prema Ukrajini koristi oštru retoriku. Time se predstavlja kao dosljedan branilac nacionalnih interesa i prava mađarske manjine u Ukrajini.

Pošto je ukrajinski parlament u ponedjeljak, 12. oktobra 2026, usvojio zakon kojim se jačaju obrazovna prava nacionalnih manjina, mađarska vlada je prekinula blokadu otvaranja novih pregovaračkih poglavlja.

Nijedna zemlja nije toliko dugo i tako bolno osjećala posljedice politike veta kao Sjeverna Makedonija, koja se do 2019. zvala Makedonija.

Status kandidata dobila je još 2005. godine, ali su pristupni pregovori počeli tek u julu 2022. Razlog je bio višegodišnji spor sa Grčkom, koja je punih 13 godina blokirala početak pregovora zbog naziva „Republika Makedonija“. Atina je tvrdila da taj naziv podrazumijeva teritorijalne pretenzije prema grčkoj pokrajini Makedoniji, iako Skoplje nikada nije imalo takve pretenzije.

Takav stav Grčke djelimično je doprinio političkom skretanju zemlje ka autoritarnom i nacionalističkom režimu bivšeg premijera Nikole Gruevskog.

Spor je razriješen 2018. veoma bolnim kompromisom za Makedoniju. Pod međunarodnim pritiskom država je 2019. promijenila ime u Republika Sjeverna Makedonija.

Međutim, kada se učinilo da je put ka EU konačno otvoren, novu blokadu je u novembru 2020. uvela Bugarska. Sofija makedonski jezik smatra bugarskim dijalektom i osporava postojanje posebne makedonske nacije, piše DW.

I ovdje važnu ulogu igra unutrašnja politika. Bivši predsjednik, a sadašnji premijer Bugarske Rumen Radev, upravo je kroz zaoštravanje odnosa sa susjednom državom gradio dio svoje političke karijere.

Kompromis postignut uz posredovanje francuskog predsjedavanja EU 2022. omogućio je da su u julu iste godine formalno otvoreni pregovori sa Sjevernom Makedonijom.

Prema tom dogovoru, Sjeverna Makedonija trebalo je da u svoj ustav unese odredbu o postojanju bugarske nacionalne manjine u zemlji. Za takvu promjenu, međutim, ni danas ne postoji potrebna dvotrećinska većina u parlamentu.

Nacionalno-konzervativna vlada premijera Hristijana Mickoskog traži od Bugarske garancije da se blokade poslije ustavnih izmjena neće nastaviti. Sofija to odbija, pa spor i dalje traje.

Srbija je 22. decembra 2009. podnijela zahtjev za članstvo, status kandidata je dobila 1. marta 2012. godine. Pristupne pregovore sa EU vodi od 2014. ali taj proces već dugo praktično tapka u mjestu.

U julu 2026. osam država članica EU usprotivilo se otvaranju novih pregovaračkih poglavlja sa Srbijom, među njima i Hrvatska.

Glavni razlozi za zadrške većine tih zemalja odnose se na stanje demokratije, vladavine prava i borbu protiv korupcije u Srbiji. Hrvatska, međutim, pored toga ima i sopstvene sporove sa Beogradom. Oni se uglavnom tiču ratova devedesetih: nestalih osoba, procesuiranja ratnih zločina, prava manjina i različitih tumačenja istorijskih događaja. Odnose dodatno opterećuje nacionalistička retorika sa obje strane.

Zbog ovakvih iskustava u Briselu se već godinama raspravlja o reformi politike proširenja i samog sistema veta. Evropska komisija početkom oktobra 2026. predložila je da se o otvaranju pregovora sa državama kandidatima ne odlučuje jednoglasno, već kvalifikovanom većinom. Prijedlog takođe predviđa da se nove članice za određeni period nakon ulaska odreknu prava veta u pojedinim oblastima.

Problem je, međutim, očigledan: i za usvajanje tih reformi potrebna je jednoglasna saglasnost svih država članica. Drugim riječima, i sama reforma može da bude blokirana vetom samo jedne zemlje.