Proglasili su ga najljepšim selom na svijetu, a sada mještani bježe: 'Strašno je ovo što nam rade'

Mještanima engleskog sela Bibury prekipjelo je zbog navale turista koji se ponašaju kao da su stigli u tematski park. Tokom vrhunca sezone u selo se dnevno slije i do 20.000 ljudi, unatoč tome što ondje stalno živi tek 600 stanovnika. Nekim je lokalcima svega dosta te razmišljaju o iseljenju, piše Daily Mail.

Smješten u Gloucestershireu, Bibury je poznat po kućicama boje meda, slikovitim krajolicima i povijesnoj ulici Arlington Row. Forbes ga je prošle godine proglasio najljepšim selom na svijetu, što je potaknulo još veći val posjetitelja. Društvene mreže pretvorile su selo u popularnu kulisu za fotografiranje, no, prema riječima mještana, mnogi turisti zaboravljaju da se iza šarmantnih pročelja nalaze stvarni domovi stvarnih ljudi.

Mještani navode niz nevjerojatnih incidenata. Jedna je obitelj organizirala piknik u predvrtu tuđe kućice, dok drugi posjetitelji vire kroz prozore, kucaju na vrata, preskaču vrtne ograde i neovlašteno ulaze na privatne posjede radi selfija. Jedan je turist čak bacao kamenčiće na poštanski sandučić pokušavajući izazvati reakciju ukućana.
Stanovnike su fotografirali u vlastitim dnevnim boravcima, a neki posjetitelji očito iskreno vjeruju da su i sami mještani dio scenografije.

"Ljudi dolaze iz cijeloga svijeta i iskreno vjeruju da je selo tematski park", rekla je Michelle Follett-Holt, voditeljica lokalne udruge za kulturnu baštinu. Izraz „diznifikacija” redovito se koristi kako bi se opisalo ono što se događa u Biburyju, jer turisti gube iz vida razliku između žive zajednice i slikovite atrakcije.

Mještanka Philippa Curtis kaže kako fotografije na društvenim mrežama prikazuju idealiziranu, mirnu verziju Biburyja, zbog čega djeluje poput filmskog seta. Steve Morton, koji vodi lokalnu Facebook grupu, izjavio je da je njegov susjed Brian Scarda odlučio odseliti jer su mu turisti život učinili nesnošljivim. Posjetitelji ga redovito ispituju koliko je plaćen da „glumi i živi” u historijskoj kućici u kojoj stanuje.

Problem nadilazi samo narušavanje privatnosti. Tokom cijeloga ljeta turisti su plivali u rijeci Coln, postavljali ležaljke u vodu, gradili improvizirane brane i ostavljali smeće, uključujući prljave pelene. Lokalne vlasti planiraju ograditi određene dijelove rijeke kako bi zaštitile labudove, patke, ribe i ostale divlje životinje. U međuvremenu, veliki turistički autobusi zagušuju uske seoske ulice te postoji bojazan da oštećuju povijesni most Swan Bridge, čije se stanje sada provjerava na sedmičnoj bazi.

Stanovnici su podijeljeni oko načina rješavanja ove navale. Jedan od prijedloga jest izgradnja velikog parkirališta za automobile i autobuse izvan Biburyja, odakle bi posjetitelji do središta dolazili posebnim linijskim prijevozom. Protivnici, međutim, tvrde da bi osiguravanje dodatnih parkirnih mjesta samo privuklo još veće mase.

Mjesno vijeće angažiralo je Sveučilište Oxford Brookes da procijeni koliko turista Bibury može primiti bez narušavanja kvalitete života stanovnika ili preopterećenja infrastrukture. Ti će zaključci pomoći lokalnim vlastima pri donošenju odluke jesu li potrebna dodatna parkirališta i kakva bi ograničenja trebalo uvesti.

Steve Morton ipak strahuje da lakog rješenja nema. Titula „najljepšeg sela na svijetu” i činjenica da se motiv sela nalazi na britanskim putovnicama pretvorili su popularnost Biburyja u problem s kojim se mještani više ne mogu sami nositi.