PROFESOR MILAN BLAGOJEVIĆ ZA 'SB': Muk u Federaciji BiH, nakon otvorenog kršenja odluka Ustavnog suda BiH...

Piše: Dr. MILAN BLAGOJEVIĆ

Parlament Federacije BiH je neki dan usvojio zakon kolokvijalno poznat kao zakon o južnoj gasnoj interkonekciji.

Radi se o zakonu kojim je prvi put kod nas tako otvoreno ugrađen privatni interes u zakon, tako što je rečeno da je privatna američka kompanija AAFS investitor ovog projekta.

Time je ovaj federalni zakon suprotan Zakonu o konkurenciji koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH još 2005. godine i koji je od tada na snazi. A suprotan mu je iz najmanje dva razloga, čime je suprotan i Ustavu BiH.

Kao prvo, Zakonom o konkurenciji je propisano da se njime uređuju pravila, mjere i postupci zaštite tržišne konkurencije te se primjenjuje na sva pravna lica, uključujući i entitete, "koja mogu svojim djelovanjem sprečavati, ograničavati ili narušavati tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili značajnom dijelu tržišta".

Prema tome, kada Federacija BiH, koja je pravno lice, donese zakon kojim otvoreno pogoduje samo jednom privatnom pravnom licu, dajući jednoj privatnoj američkoj kompaniji da isključivo ona bude investitor navedenog projekta, takvim svojim djelovanjem Federacija BiH je, udružena sa tom kompanijom, i spriječila i ograničila i narušila tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji BiH. Zbog toga je, dakle, federalni zakon o južnoj gasnoj interkonekciji suprotan Zakonu o konkurenciji.

Ali on je suprotan tom zakonu i zbog toga što je njime derogirano Konkurencijsko vijeće BiH kao organ koji je, kaže Zakon o konkurenciji, jedini nadležan za dosljednu primjenu tog zakona i ima isključivu nadležnost da ono odlučuje o postojanju zabranjenog konkurentskog djelovanja na tržištu, kao što je Konkurencijsko vijeće BiH isključivo nadležno i da odlučuje u pojedinačnim slučajevima o izuzeću od zabrane sporazuma i drugih dogovora koji za cilj i posljedicu imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije.

A upravo navedeni federalni zakon je u suštini to, on je u slovo neustavnog zakona pretvoren dogovor između Federacije BiH i jedne američke kompanije, kojim bi Federacija BiH da derogira Konkurencijsko vijeće BiH time što bi ona tim zakonom da pravi izuzeće za interese privatne američke kompanije, čime Federacija otvoreno krši Zakon o konkurenciji.

U konačnom, Federacija BiH time otvoreno krši Ustav BiH, i to član 3.3b) tog ustava, kojim je propisana obaveza entiteta da se u potpunosti pridržavaju zakona koje donese Parlamentarna skupština BiH, a jedan od njih je i Zakon o konkurenciji.

Kada Federacija BiH ne postupa po toj ustavnoj obavezi ona time, u konkretnom slučaju zakonom o južnoj gasnoj interkonekciji, ne krši samo član 3.3b) Ustava BiH nego i princip vladavine prava propisan članom 1.2. istog ustava.

Zbog svega toga je interesantan muk iz Federacije BiH u vezi sa svim tim očiglednim povredama Ustava BiH, jer nema niti će biti zahtjeva ovlaštenih subjekata iz Federacije BiH Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti tog zakona.

Kao što jednako odzvanja i muk iz tog entiteta na to da će provođenje zakona o južnoj gasnoj interkonekciji na terenu značiti njegovo građenje na nepokretnostima (zemljištu) na kojem postoji zabrana, koju je uveo OHR svojim zakonom.

Neću time da kažem da je ta zabrana OHR-a pravno dozvoljena. Naprotiv, nije pravno dozvoljena, ali je ona datost (u vidu OHR-ovog zakona o tome), koju je više puta do sada potvrđivao Ustavni sud BiH.

Na osnovu takve prakse može se pred Ustavnim sudom BiH postaviti i pitanje suprotnosti federalnog zakona o južnoj gasnoj interkonekciji u odnosu na taj OHR-ov zakon.

Ali i o tome ovaj put odzvanja i odzvanjaće muk iz Federacije BiH.

Njega kao ozebao sunce čeka Ustavni sud BiH, sudeći po tome kako mjesecima odugovlači, bolje reći neće da odluči o zahtjevu Dodikovih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske za ocjenu ustavnosti zakona Christiana Schmidta kojim je nametnuo krivično djelo neizvršenje odluka visokog predstavnika.

Taj sud odugovlači postupak o pitanju o kojem je više puta prije toga odlučivao i svaki put odlučio da, po tom sudu, OHR može da nam nameće zakone. Zadnji put je Ustavni sud BiH tako odlučio prije samo par mjeseci, ne našavši upravo u predmetu po apelaciji Milorada Dodika protiv krivične presude Suda BiH da je to Šmitovo krivično djelo suprotno Ustavu BiH.

Zato jednako kao muk iz Federacije BiH povodom neustavnog federalnog zakona o južnoj gasnoj interkonekciji odzvanja i muk iz Ustavnog suda BiH po navedenom zahtjevu dodikovaca za ocjenu ustavnosti Šmitovog zakona o neizvršenju odluka visokog predstavnika.

Poznajući nas, neće me iznenaditi i ako se sve ovo završi na muku iz Federacije BiH, u slučaju federalnog zakona o južnoj gasnoj interkonekciji koji će biti navodno ustavan upravo zbog tog muka iz Federacije, jer u slučaju muka Ustavni sud BiH ne može sam djelovati, kao što me neće iznenaditi i da Ustavni sud BiH po zahtjevu dodikovaca reterira od svoje dosadašnje prakse o OHR-u.