Umjesto rasterećenja privrede i razvoja sektora koji bi Bosni i Hercegovini mogli otvoriti nova tržišta, posljednjih godina svjedočimo gašenju fabrika, rastu cijena i povećanju broja nezaposlenih.
Potreba za reformama, globalni ekonomski tokovi i druga opravdanja vlasti slušaju se godinama, ali konkretnih rješenja i dalje nema dovoljno.
Kičma domaće privrede sve je više savijena, dok su pojedine industrijske grane gotovo potpuno ugašene. Ni oni koji imaju posao nisu u zavidnom položaju, posebno zbog rasta troškova života i nesigurnosti na tržištu rada. Ipak, pred izbore ponovo stižu obećanja o boljoj budućnosti.
Podaci sa evidencija nezaposlenih pokazuju da je problem ozbiljan. Samo u julu ove godine na evidenciju nezaposlenih prijavila se 12.171 osoba, od čega je više od 8.000 evidentirano nakon prestanka radnog odnosa. U odnosu na juni, broj novoprijavljenih veći je za 1.399 osoba.
Zaključno s krajem jula, na evidencijama službi za zapošljavanje bilo je registrovano 250.276 osoba, što je za 4.032 više nego mjesec ranije. Najviše nezaposlenih je u Tuzlanskom kantonu – više od 59.000. Slijedi Zeničko-dobojski kanton sa više od 46.000, dok visoke brojke bilježi i Kanton Sarajevo.
Gašenje pogona postaje posljednja opcija
Stručnjaci upozoravaju da posljedice zatvaranja fabrika ne osjećaju samo radnici koji ostaju bez posla. Gubitke trpe njihove porodice, lokalne zajednice, ali i država kroz manje prihode.
Dženan Kulović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici, kaže da problem nastaje kada troškovi poslovanja premaše produktivnost.
Nažalost ovdje problem nemaju samo zaposlenici koji ce ostati bez posla u tim kompanijama, nego problem ima i drzava, i lokalna zajednica, i njihove porodice, tako da evo tu su u sustini problemi s kojima se susrecemo. Kada troskovi naprosto postanu veci od prodktivnosti onda dolazimo u situaciju ili da smanjujemo obim investicija, ili da povecavamo cijene, ili ono sto je nepopularnije,a mi smo svjedoci toga, da gasimo pogone.
Istovremeno, domaće tržište rada suočava se s paradoksom – dok broj evidentiranih nezaposlenih raste, poslodavci sve teže pronalaze radnike za određena zanimanja.
BiH uvozi radnike
Zbog nedostatka radne snage poslodavci se sve više okreću radnicima iz inozemstva. U Bosni i Hercegovini trenutno je gotovo 7.000 stranih radnika, dok procjene udruženja poslodavaca pokazuju da je domaćoj privredi potrebno njih oko 30.000.
Najveći nedostatak radne snage osjeća se u građevinarstvu, turizmu i drvnoj industriji.
Suad Ećo, član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca FBiH, smatra da broj nezaposlenih na evidencijama ne pokazuje stvarno stanje na tržištu rada.
Nedostatak je veliki radne snage, pogotovo u određenim sektorima kao što je gradjevinski, kao sto je turizam drvna industrija. Mi vise nemamo radne snage, evidencije koje pokazuju koliki je broj nezaposlenih aposlutno su netacne, tamo nema ni 10 posto aktivnih trazioca posla. Mladi koji dolaze iz dredjenih skola su nezainteresovani za odredjena zanimanja i mi moramo se okrenuti za uvozom iz trecih zemlaj,a ili cemo neke industrje morati ugasiti.
Problem dodatno predstavlja procedura zapošljavanja stranaca. Njihov dolazak može trajati između šest i devet mjeseci, a samo u julu odobrene su 242 radne dozvole.
Ećo upozorava da bi veći broj stranih radnika mogao imati značaj i za održivost javnih fondova, posebno u trenutku kada domaće kompanije bilježe rast potražnje.
Vidite da je veliki problem s PIOM da moramo intervnisati kroz odrednjena dodatna finansisjka sredstava, jer godinama se vec ukazuje na to da bismo mogli imati problema s punjenjem budzeta, mislim da bi stranci radnici i u tom kontekstu mogli pomoci, a da ne govorim o tome da mi kao izvoznici, imamo jako puno novih narudzbi – kazao je Ećo.
Obrazovanje ne prati potrebe privrede
Jedan od ključnih problema jeste i neusklađenost obrazovnog sistema s potrebama tržišta rada. Kompanije traže određena zanimanja, dok obrazovne institucije godinama proizvode kadar za kojim često nema dovoljno potražnje.
Dženan Kulović smatra da je potrebno napraviti snažniju vezu između obrazovanja i privrede, ali i omogućiti brže prekvalifikacije.
Potrebno je zaista da pokusamo prvo koliko je moguce obrazovne institucije i ustanove bilo da sus rednje skole ili fakulteti dovesti u vezu s trzistem rada, da vidimo istinski kakav profil rada treba a drugo potrebno je da kompanije iskazu kakva zanimanja su potrebna, da drzava onad kroz odjredjenje kratkorocne programe, ipak je duzi put reforma obrazovanja., ali moguce je to kroz kratkorocne programe – rekao je Kulović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici
Problem, međutim, nije samo u obrazovanju. Stručnjaci godinama upozoravaju da vlasti uglavnom reaguju tek kada problemi postanu ozbiljni, umjesto da unaprijed kreiraju ekonomske politike koje bi spriječile zatvaranje pogona i odlazak radne snage.
Bosna i Hercegovina tako dolazi u paradoksalnu situaciju: na evidencijama ima četvrt miliona nezaposlenih, dok istovremeno privreda traži desetine hiljada radnika iz inozemstva.
Dok se problemi gomilaju, od vlasti uglavnom stižu obećanja i najave reformi. Pitanje je, međutim, šta će se dogoditi kada broj onih koji pune budžet i nose privredu bude još manji.
Za sada, čini se, sistem i dalje funkcioniše – ali sve više na račun onih koji u njemu rade.
