Nakon poraza u Velikom Bečkom ratu i dodatnog gubitka teritorije nakon Požerevačkog mira 1718. godine evropskim državama se učinilo da je došlo vrijeme da se obračunaju s Osmanskim carstvom u Evropi. Tako je 1736. godine Rusko carstvo napalo Krimski kanat, tada vazalnu državu Osmanskog carstva, a sklopljen je i savez s Habsburškom državom.
Prema mapama koje su napravljene i prije nego je habsburška vojska zakoračila u rat, Bosanski i Smederevski ejalet su trebali da pripadnu Habsurzima. Car Karlo VI je prije početka ofanzive uputio proglas u Bosanski ejalet pisan na ćirilici gdje se kršćani pozivaju da se pridruže borbi protiv Osmanskog carstva, a muslimanima je poručeno "zakon vire svoie mesta imati ne može", što znači da bi ako Habsburzi zauzmu Bosnu, oni morali ili se pokrstit ili napustiti domovinu.
U tom trenutku osmanski namjesnik u Bosni bio je Hećim-oglu Ali-paša koji u proljeće dobija informacije o pripremama za rat. Upute koje je dobijao iz Istanbula su bile da ne provocira i da se pod svaku cijenu izbjegnu potezi koji bi Habsburzima dali povod da se pridruže ratu. Ipak, Ali-paša nije želio da sjedi mirno i u Travniku je napravio skup najuglednijih ličnosti iz 32 kadiluka Bosanskog ejaleta i donesena je odluka da će se pružiti otpor.
"Svako ima ustat na oružje: i kadije, imami, spahije, ko god more sablju pasat. Ako bi tko ostao, da se ima obisit o vrati svoje kuće i to zašto od cara ne imahu pomoć, zašto se bijaše s Moskvom, kako smo ozgor rekli", prenosi Enes Pelidija u knjizi "Banjalučki boj iz 1737 uzroci i posljedice" naredbu koja se širila Bosnom.
Za borbu je mobilisano ne samo muslimansko nego i nemuslimansko stanovništvo. Po naredbi na svaku četu od 50 muslimana trebalo je uzeti 10 pravoslavnih i katoličkih podanika.
Banjalučki boj
Prema ratnom planu Habsburška vojska je u Bosanski ejalet trebala da napreduje prema Bihaću i dolinom Vrbasa, a za glavnog komandanta je postavljen princ Josip Hidburghauzen. Jedan krak vojske je krenuo prema Zvorniku.
Napad na Bosanski ejalet je počeo 29. juna. Glavnina vojske koju je vodio Hidburghauzen je imala 16.257 vojnika i prvi cilj je bila Banja Luka. Artiljerijski napad na Banja Luku je počeo 27. jula.
U samom gradu se pod komandom Mehmeda Ćatića nalazilo između 3.000 i 5.000 branitelja. Dok je grad pružao žilav otpor ponovljenim habsburškim napadima, ka Banja Luci se kretala vojska pod komandom Ali-paše u kojoj se nalazilo oko 15.000 vojnika.
