Preobrazba: Geneza jednog propadanja
Predstava „Preobrazba: geneza jednog propadanja” prema tekstu autorke Teodore Marković, u režiji Luke Jovanova, premijerno je izvedena sinoć u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR). Scenografiju i kostimografiju potpisuje Monika Močević, scenski pokret Emir Fejzić, dok muziku komponuje Tihomir Radić. U predstavi igraju Selma Alispahić, Hana Zrno, Ana Mia Milić, Džana Džanić, Sead Pandur, Matea Mavrak i Faruk Hajdarević. Prva repriza je 25. marta u 20:00, a druga u petak, 27. marta u istom terminu.
“Preobrazba: geneza jednog propadanja” prati život junakinje čije ime nije poznato. Ona je – nažalost – djevojka s ulogama koje su joj dodijeljene. Od ranog djetinjstva do smrti.
Već po svom rođenju predviđena je za zlu sudbinu. Majka joj je preminula na porodu i s tim je, navodno, došla zla sreća.
Biće usvojena, ali živjeće – ako se pita usmeno predanje – s kletvom patnje od ljubavi. Za to zna samo žena koja ju je usvojila.
Znajući šta sve očekuje glavnu junakinju, ona će svoje dijete pokušati da sačuva od zle sudbine. Biće mnogo takvih pokušaja, baš u trenucima kada se glavna junakinja bori sa izazovima i problemima.
Šta glavna junakinja čini?
Opire se odvlačenju pažnje sa za nju bitnih i važnih vrijednosti.
Ne daje sebi zadatak da živi u stvaranju onog što je htjela i željela u djetinjstvu ili u kakvoj drugoj situaciji iz snova. Ona samo cijeni prilike da se osjeti živom i sretnom. Neslomljena pod teretom normi i nasljeđa sudbine koja se za nju pripremila, ona govori o mogućnostima slobode.
Vrijednost glavnog problema je, ipak, u širokom obrascu društvenog pritiska.
Da li su te nužnosti njena tragedija ili pak tragedija mnogih?
Jesu li one dio kolektivnog iskustva ili tek iskustvo osobe koja život provodi u pozitivnom odnosu prema sopstvenom biću?
U svakom slučaju, taj minimalni, a opet presudni otpor padu u sistem problema, nema loše uzroke. To nisu ni manipulacija volje, a opet ni nespokojstvo ili tjeskoba. Tek snaga uložena u očuvanje pažnje na sebe i druge.
Kroz iskustvo žene koja ima metod suočavanja sa krizom sistema kazuje se priča o mogućnosti borbe čak i u situaciji opšteg propadanja.
Kako se glavna junakinja priprema za to?
Preobrazbom.
Ona je ne projektuje i ne planira.
Ona je nudi kao metod otpora i artikulaciju unutrašnje snage.
Teodora Marković, autorka teksta, kaže da tekst nastaje iz lične potrebe da se, kroz priču o nepravdama kroz koje prolazi žensko tijelo i biće, donese pripovijest o osvajanju slobode jedne žene. Ona tvrdi da je ovo priča o razvoju i emancipaciji junakinje, ostvarenju potreba i želja uprkos uticajima sredine i tradicije.
Luka Jovanov, reditelj, kaže da se priča dubinski hvata u koštac sa transgeneracijskim nasljeđem i tijelom kao područjem borbe, odbranom prava na nepristajanje, prava na promjenu matrice iz koje potičemo, prava na glas.