Prekid, kaos, Diaz kao najveći tragičar
Bili su četvrti na posljednjem svjetskom u Kataru. Na zadnja tri natjecanja afričkih reprezentacija s igračima iz domaćih klubova (African Nations Championship) bio dominantan i slavio; tu je dominaciju potvrdio i prošlog mjeseca na Arapskom kupu; na Olimpijskim igrama u Parizu U23 selekcija je bila brončana, a reprezentacija do 20 godina osvojila je Svjetsko prvenstvo, pobijedivši na tom putu i Španjolsku i Brazil i Francusku i Argentinu.
Fouzi Lekjaa je predsjednik saveza, potpredsjednik afričke nogometne konfederacije. ministar financija dobio je ogromne ovlasti od Kralja Mohammeda VI, koji je izabrao nogomet kao jedan od najvažnijih alata društvenog i ekonomskog razvoja zemlje. Napravljeni su stadioni, država je dobila domaćinstvo Svjetskog prvenstva za četiri godine.
Samo je nedostajalo da se osvoji Afrički kup nacija nakon 32 godine čekanja kako bi se priča zaokružila. Samo je Maroko još trebao u finalu savladati Senegal. Ali kako se to obično kaže, lopta je okrugla.
Sudac je prvo poništio gol Senegalu, a onda je sudio jedanaesterac za Maroko
Finale je bilo tvrdo, bez previše prilika, produžetci su s vremenom postajali realna opcija. I onda je svoj komadić slave odlučio uzeti glavni sudac finala. Jean-Jacques Ndala Ngambo je ime suca koji dolazi iz DR Kongo i koji je dobio priliku da dijeli pravdu na jednoj ovakvoj utakmici. Sudac koji je trajno ostavio ožiljke ne jednom velikom finalu.
U trećoj minuti sudačke nadoknade Ngambo je poništio čist gol Senegala, jer je vidio prekršaj Secka nad Hakimijem. Klupa Senegala je već tada burno reagirala, a onda je tri minute kasnije, znači u 96. dosudio jedanaesterac za Maroko. Zbog toga što je El Hadji Malick Diouf držao pa povukao Brahima Diaza nakon kornera. Nakon dodatno pregledavanja VAR snimka. Jedanaesterac kao jedanaesterac možda i nije toliko sporan, koliko je poništeni gol Senegala. Trebali li reći kako je kluba Senegala reagirala? Nastao je kaos. Pape Bouna Thiaw je u tom trenutku odlučio povući reprezentaciju s terena.
Jedni žele s terena, drugi ne?
Neki igrači su odmah poslušali izbornika, neki su ostali na terenu. Činilo kako Sadio Mane i neki njegovi suigrači ne žele to napraviti.
- Bilo bi ludo da nismo odigrali utakmicu do kraja. Zašto bismo to učinili, zbog kaznenog udarca koji će nam značiti poraz? Da nismo nastavili susret, bila bi to najlošija stvar ikada za afrički nogomet. Radije bih izgubio utakmicu neko završio priču takvim incidentom. Mislim da je stvarno loše što je nogomet stao na više od 10 minuta, ali što sada možemo učiniti? Vratili smo se na teren. Što je bilo, bilo je, kaže najveća zvijezda reprezentacije.
Uslijedile su minute koje će obilježiti povijest afričkog nogometa. Nekadašnji izbornik Senegala Claude Le Roy se našao na terenu, El Hadji Diouf se spustio do prvog reda tribina kako bi pozvao Manea i nešto mu objasnio. Kaos kakav već duže vremena nije viđene u nekoj finalnoj utakmici. Na kraju je utakmica nakon dvadeset minuta nastavljena.
-Nismo se slagali sa sučevim odlukama... Ne želim tako lako prijeći preko nekih incidenata, no moram se ispričati jer ovo nije bio nogometni potez. Nakon što sam razmislio, odlučio sam natjerati igrače da se vrate na teren. Bila je to reakcija u afektu, prihvaćam da je sudac pogriješio. Nismo to trebali učiniti, ali sada ne možemo ništa promijeniti. Ispričavam se čitavom nogometu, rekao je nakon utakmice izbornik Senegala Pape Bouna Thiaw.
Diaz je samo trebao zabiti
Brahim Diaz je poljubio loptu i krenuo da izvede jedanaesterac, da odvede Maroko do titule. Panenka i muk na tribinama. Golman Senegala se nije dao prevariti. Stvari idu u drugom pravcu. Igrala se 94. minuta kada je veznjak Pape Gueye potegao ljevicu i zabio.
- Osjećali smo da nam je nanesena nepravda, da je pogodak koji smo zabili prije kaznenog udarca za Maroko trebao biti priznat. Sudac nije išao na VAR! No, Mane nam je rekao da se vratimo na teren. Ostali smo fokusirani i pobijedili, naglasio je jedan od junaka utakmice, veznjak Villarreala.
U produžecima je Maroko ima dvije velike prilike, igrao je s igračem manje nakon jer je izbornik ispucao šest izmjena, a ozlijedio se Igamane. Kada je nesretni Ngambo odsvirao kraja, igrači su jednostavno popadali po terenu. Jedne i druge selekcije. Jedni su slavili, drugi neutješno plakali.
Senegal je drugi put prvak Afrike, Maroko je ostao u čekaonici. I pitanje je nakon jednog ovakvog finala kada će ponovo imati ovakvu priliku. Ovo je bila priča koja je neodoljivo podsjetila na tragediju Brazila 1950. godine. Na legendarni Maracanazo. Ovo je bio neki afrički.
F. I.