„Prebilovačke golubice“ promovisane u Trebinju: Od 37 djevojaka sa fotografije rat preživjelo samo pet

Fotografija 37 djevojaka iz Prebilovaca, snimljena 1939. godine, od kojih je samo pet preživjelo Drugi svjetski rat, nalazi se na koricama romana „Prebilovačke golubice“ autora Aleksandra Živkovića, koji je sinoć promovisan u Muzeju Hercegovine u Trebinju.

Riječ je o potresnom književnom svjedočanstvu o stradanju srpskog naroda u Prebilovcima 1941. godine, nastalom nakon gotovo 11 godina istraživanja i pisanja.

Roman, zasnovan na stvarnim događajima, istorijskoj građi i svjedočenjima preživjelih, objavljen je povodom 85. godišnjice stradanja prebilovačkih mučenika, a podijeljen je u dvije cjeline – „Velika prevara“ i „Veliki zločin“.

Posebno mjesto u romanu zauzima sudbina djevojaka čija je fotografija nastala u Osnovnoj školi „Kralj Milutin“, dvije godine prije početka rata na prostoru tadašnje Jugoslavije.

„Na fotografiji je 37 djevojaka, od kojih je samo jedna bila udata. Najstarija je bila Draginja Nadaždin, koja je imala 29 godina, a najmlađa jedanaestogodišnja Ljubica Bulut. Rat je preživjelo samo njih pet – Dušanka Mandrapa, Ljubica Šarić, Ljuba i Krstina Ćuk i Neđa Ekmečić“, rekao je Živković.

Autor je istakao da roman dokumentarnim i književnim postupkom vraća čitaoce u avgustovske dane 1941. godine, kada su Prebilovci doživjeli jedan od najstrašnijih zločina ustaškog režima nad srpskim stanovništvom.

Kroz istorijske zapise, svjedočenja preživjelih i opise stradanja žena i djece u jami Golubinki kod Šurmanaca, Živković je nastojao da sačuva uspomenu na žrtve, ali i da prikaže istorijske okolnosti koje su prethodile tragediji.

Govoreći o nastanku romana, priznao je da je pisanje bilo izuzetno teško i emotivno iskustvo.

„Bolno je bilo pretočiti ovu temu u roman, jer sam dok sam pisao plakao. Nebrojeno puta odem na počinak, a dočekam zoru budan, razmišljajući o redovima koje sam napisao i koje tek treba da napišem. Stalno sam se preispitivao da li sam na visini zadatka koji sam sebi postavio. Vjerujte mi, iako to nije u našem pravoslavnom duhu, ponosan sam na ono što sam uradio, jer sam napisao knjigu koja je parastos svim našim mučenicima, uključujući i prebilovačke“, poručio je Živković.

Prema njegovim riječima, istraživanje i pisanje trajali su gotovo jedanaest godina, a posebnu pažnju posvetio je provjeri istorijskih činjenica.

„Za sve svoje romane detaljno sam se pripremao, ali sam za ovaj istraživao ogromnu građu, čitao knjige i publikacije, gledao filmove i za svaki opisani događaj tražio najmanje dva ili tri izvora koji ga potvrđuju. Zato smatram da je ova knjiga i dokument sa kojim možemo izaći i pred Gospoda Boga i pred zemaljski sud“, naglasio je autor.

Živković je govorio i o istorijskim okolnostima koje su, prema njegovom tumačenju, doprinijele kasnijoj tragediji srpskog stanovništva u Hercegovini, osvrnuvši se na događaje nakon Prvog svjetskog rata i sukobe tokom Drugog svjetskog rata.

Posebno ga je, kako je naveo, pogodila surovost bratoubilačkih sukoba, ali i činjenica da su mnogi zločini decenijama ostali nedovoljno istraženi i sačuvani u kolektivnom pamćenju.

Iako je porijeklom Šumadinac, tokom dugogodišnjeg istraživanja upoznao je Hercegovinu, njene ljude, običaje i istoriju.

„Ljudi iz Hercegovine koji su pročitali roman često su me pitali kako sam uspio da tako duboko uđem u suštinu hercegovačkog čovjeka. Bez toliko godina priprema ovaj roman ne bi mogao da bude istinsko istorijsko djelo, niti bi priča bila uvjerljiva“, istakao je Živković.

Istoričar Predrag Lozo naglasio je da Prebilovci imaju posebno mjesto u istorijskom pamćenju srpskog naroda, jer predstavljaju ne samo simbol stradanja već i opstanka.

„Prebilovci su ugaoni temelj našeg zavjetnog razumijevanja i stradalne istorije. Slučaj Prebilovaca nije samo priča o patnji i stradanju nego i o zavjetu i postojanju srpskog naroda. Zato je važno da se ovoj temi stalno vraćamo, kako bismo razumjeli srpsko postojanje na ovim prostorima“, poručio je Lozo.

Na promociji je govorio i sveštenik Igor Mastilović.

Roman „Prebilovačke golubice“ kroz sudbine stvarnih ljudi, njihove porodice i tragične događaje podsjeća na jedno od najtežih poglavlja istorije Hercegovine, nastojeći da od zaborava sačuva imena i živote nevinih žrtava.