text size
U dobi od 20 godina malo tko ima puno novca, ali tada se stvaraju navike koje kasnije mogu biti odlučujuće - bilo plodonosne ili kobne. Prve plaće donose osjećaj slobode, prva ulaganja obećavaju da novac može "raditi za nas", a prve pogreške obično shvatimo tek kada nas koštaju. Problem može biti što se puno osobnog financijskog upravljanja uči naknadno - kada već postoji kredit, ušteđevina ili dovoljno kapitala, tako da pogrešna odluka više ne izgleda bezopasno ili kao "početnička pogreška".
Stručnjacima koji se bave novcem i financijskim tržištem iz različitih kutova postavili smo jednostavno pitanje - što bi voljeli da im je netko objasnio o novcu kada su imali 20 godina i tek počeli ulagati. Odgovori variraju, ali jedno je neupitno - nije dovoljno samo znati kako novac funkcionira, jednako je važno znati što učiniti s novcem kada ga dobijemo, izgubimo ili pomislimo da ga možemo brzo zaraditi.
Uroš Popović, posebni savjetnik predsjednika Komisije za vrijednosne papire u Srbiji, kaže da novac nije matematika, već ponašanje.
"S dvadeset godina mislio sam da je novac problem koji se može riješiti znanjem: naučiš kako sustav funkcionira i sustav radi za tebe. Ali deset godina prakse naučilo me suprotno."
Tijekom godina, kaže, vidio je ljude koji jako dobro razumiju financijske instrumente, ali ipak donose loše odluke jer u ključnom trenutku prevladavaju euforija, taština ili strah od propuštanja. Istovremeno, ljudi s puno skromnijim formalnim znanjem uspjeli su izbjeći ozbiljne pogreške zahvaljujući jednostavnom pravilu - nisu ulazili u ono što nisu razumjeli.
Slično iskustvo ima i Mihailo Đurđević, analitičar u Senzal Capitalu. Kaže da je temelje svog stava prema novcu počeo graditi još kao tinejdžer, čitajući velik broj knjiga, pa danas ne bi puno mijenjao ono što je tada mislio. Međutim, jednu grešku stavlja ispred ostalih - lošu kontrolu vlastitih emocija.
"Kad sve ide dobro, ljudi zaborave na rizik. Kako dolazi više i bolje vijesti, dolazi euforija, a iz euforije dolazi pohlepa. A onda kada tržište krene u suprotnom smjeru, nastaje panika."
Podsjeća da su i neki od najvećih investitora nasjeli na to. Zato je važno unaprijed definirati pravila - zašto nešto kupujemo i pod kojim uvjetima ćemo to prodati. Kratkoročna kretanja na tržištu vrlo je teško predvidjeti, dok dugoročno, ipak, prevladavaju fundamenti.
Đorđe Ostojić, stručnjak za osobne financije, našao se manje-više na istom tragu. Iako je diplomirao na Ekonomskom fakultetu, naglašava da je tek kasnije shvatio kako se akademsko znanje ekonomije razlikuje od znanja potrebnog za upravljanje vlastitim novcem.
"Formalno obrazovanje nas uči kako funkcioniraju tvrtke i makroekonomija, ali ne i kako funkcionira osobni novac. Nitko vas na predavanjima ne uči kako stvoriti osobni proračun, izgraditi fond za hitne slučajeve, kako funkcioniraju porezi na dohodak i kapitalnu dobit ili kako izbjeći visoke naknade."
Većinu tog znanja, dodaje, stekao je tek kasnije, kroz praksu, samostalno obrazovanje i vlastite pogreške.
Mihael Blažeković, glavni analitičar Bloomberg Adrije, prvu lekciju povezuje s nečim drugim - vremenom. Počeo je ulagati s 22 godine, nakon prvog posla, a danas kaže da žali što nije počeo još ranije. Što ranije počnete, objašnjava, to vam ostaje više vremena za iskorištavanje efekta složenog ulaganja.
Međutim, rani početak ne znači ulaganje bez plana. "Ključ ulaganja je znanje i prilagođavanje tog znanja vlastitoj toleranciji na rizik. Treba stalno učiti nešto novo, čitati financijska izvješća, pratiti tvrtke", kaže Blažeković, dodajući da je važna i diverzifikacija portfelja.
Prvih 100 eura ne mora odmah ići na burzu
S 20 godina možda nije lako imati tisuće eura ušteđevine, ali "višak" od 100 ili 200 eura je gotovo zajamčen. Jedan poklon za rođendan ili posao preko zadruge mogu donijeti sasvim dovoljno novca da netko tko je privučen ulaganjem poželi nešto konkretno učiniti s tim novcem.
Danas je potrebno samo nekoliko minuta da se otvori račun i počne ulagati, ali to ne znači nužno da je burza najbolje mjesto za početak.
"Bolje je ulagati u svoje obrazovanje i podići tržišnu vrijednost nego ulagati 100 eura mjesečno i žrtvovati dodatno obrazovanje", kaže Đurđević.
Popović dolazi do sličnog zaključka iz drugog kuta. Prvih 100 ili 200 eura neće dramatično promijeniti nečiji život čak i ako je ulaganje izuzetno uspješno. Mnogo je važnije što će početnik naučiti iz svega ovoga.
"Prva i najprofitabilnija investicija dvadesetogodišnjaka je vrijeme, a ne novac. Tih prvih sto eura neće promijeniti ničiji život čak i ako se udvostruči ili nestane. Ali navike koje se tada steknu određuju sve kasnije odluke, kada ulozi postanu ozbiljniji."
Zato početniku savjetuje da prije ulaganja pokuša uspješno odgovoriti na tri pitanja: što je točno kupio, koja prava je stekao i što bi moglo poći po zlu.
