Posljednji šumski požari širom Federacije Bosne i Hercegovine ponovo su pokazali koliko je sistem zaštite šuma rascjepkan i koliko problema stvara činjenica da ovaj entitet već 17 godina nema Zakon o šumama.
Dok vatrogasci, pripadnici drugih službi i volonteri gase požare, oblast šumarstva uređuje se kroz devet kantonalnih zakona, bez jedinstvenog propisa na nivou Federacije.
Haris Mešić, pomoćnik upravnika Šumarije pri Podružnici Bosanski Petrovac, smatra da se šuma ne tretira kao važan prirodni resurs.
“Šuma se općenito ne posmatra kao važan prirodni resurs, već, nažalost, kao politički plijen u kojem svako želi da ovlada na ovaj ili onaj način”, kazao je Mešić.
Posljednji požari otvorili su i pitanje koliko se moglo uraditi prije izbijanja vatre i koliko su manje administrativne zajednice sposobne da same odgovore na izazove koje donose klimatske promjene.
Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Kemal Hrnjić kaže da činjenica da Federacija toliko dugo nema Zakon o šumama ne ide u prilog ni sadašnjoj ni prethodnim vlastima, piše FTV.
“To sigurno nije na čast državi Bosni i Hercegovini, ne samo ovoj vladi nego svim prethodnim vladama, što smo dozvolili da dođemo u ovu poziciju da Federacija 15 i više godina nema Zakon o šumama”, rekao je Hrnjić.
Milioni maraka godinama stoje neiskorišteni
Hrnjić priznaje da nije optimista da će Zakon o šumama biti usvojen do kraja aktuelnog mandata. Dodatni problem predstavlja činjenica da sredstva za uređenje ove oblasti postoje, ali se ne mogu koristiti bez zakonskog okvira.
“Ono što je interesantno jeste da mi kao Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva imamo obezbijeđena neka sredstva. Radi se o nekoliko miliona maraka koja već 15-ak godina stoje na računu i ne mogu se iskoristiti zbog nepostojanja zakona”, rekao je Hrnjić.
Šume pokrivaju gotovo 60 posto teritorije Bosne i Hercegovine, ali prema navodima iz priloga nemaju odgovarajući sistem zaštite. Istovremeno, dio novca koji se ostvaruje korištenjem šumskih resursa ne vraća se direktno u njihovu zaštitu i obnovu.
“I ta sredstva koja na nivou godine iznose i nekoliko miliona maraka, od toga šuma kao ekosistem gotovo da nema ništa”, kazao je Mešić.
Kantoni imaju različita pravila
Bez federalnog zakona svaki kanton oblast šumarstva uređuje vlastitim propisima.
Unsko-sanski kanton svoj zakon donio je 2012. godine, a kroz njegove izmjene više puta je mijenjana nadležnost za čuvanje šuma.