U to vrijeme je ova 37-godišnja pravnica već godinama pokušavala da zatrudni.
Svijet joj se već bio srušio, ali morala je da počne da se liječi.
Znala je da ne želi hormonsku terapiju jer bi to moglo da znači da ni narednih pet godina ne može da ostane u drugom stanju.
Sedam dana poslije dijagnoze, otišla je u privatnu kliniku kako bi zamrzla jajne ćelije, ali na prvom pregledu ljekari su uočili mrlju na materici.
"Pomislih, još jedan rak", sada mi s osmijehom prepričava traumu.
Sat pošto su joj uzeli krv za laboratorijsku analizu doktori su se vratili, ali nasmijani.
"Razmišljam - neće mi valjda s osmijehom reći da imam još jedan rak", sjeća se.
Umjesto toga, saopštili su joj da je u šestoj sedmici trudnoće.
"Dugo sam čekala da čujem te riječi, a sada ne znam šta da radim. U trudnoći ne smiješ da popiješ ništa osim paracetamola", prisjeća se.
Doktori su savjetovali da sačeka onkološki konzilijum koji donosi konačnu odluku da li može zadržati bebu, ali odmah je znala da terapija treba da počne tek poslije "10. nedjelje".
"Onkološki konzilijum mi je bio zakazan za dva dana poslije tog pregleda i imala sam dva dana da uživam u činjenici da sam trudna.
"Srećom, na konzilijumu su se saglasili da je profil tumora takav da možemo da odgodimo početak liječenja i operaciju dok beba ne bude imala bar 10 nedjelja", objašnjava.
Operisana je poslije 10. nedjelje trudnoće.
Tada kreće potraga za doktorom koji bi mogao da je isprati pošto većina ginekologa savjetuje prekid trudnoće po principu - majka ima prioritet.
Upravo tako je postupio prvi ginekolog kome se obratila, kako ga bez navođenja imena zove ova uspješna sarajevska advokatkinja koja se bavi zaštitom ljudskih i manjinskih prava.
"Nažalost, čuju se otkucaji srca", prepričava rečenicu koja ju je šokirala.
Rekao joj je da tumor od tri centimetra koji je metastazirao i trudnoća ne idu zajedno.
"Ide hemoterapija, šanse da će beba preživjeti svakako su male, a ako odbijete liječenje, rak će metastazirati na kosti i umrijećete za pet godina", citira Emina riječi ginekologa.
Rizik od umiranja od raka dojke pet godina poslije dijagnoze opao je u prosjeku sa 14 odsto, koliko je iznosio 1990-ih, na pet odsto, podaci su objavljeni 2023. u časopisu British Medical Journal.
U pojedinim zemljama Evrope i svijeta već su uspostavljene smjernice za postupanje sa onkološkim trudnicama i bebi se daje šansa da preživi.
Ovakvi slučajevi su relativno rijetki, jedna od hiljadu trudnica može da se suoči sa dijagnozom raka, podaci su britanske nevladine organizacije Mekmilan.
"Zaista vjerujem da bi prekid trudnoće trebalo da bude izuzetak.
"Važno je znati da prekid trudnoće neće poboljšati ishod liječenja majke", kaže Frederik Aman, jedan od vodećih ginekoloških onkologa u Evropi, i šef ginekološke onkologije na Katoličkom univerzitetu Leven u Belgiji, za BBC.
Emina nije htjela da prihvati onkološku prognozu ginekologa.
Kada mi je prije godinu dana prvi put sve ovo ispričala, pomislio sam: "Da li je luda ili hrabra i savremena?".
Odmah sam zatražio intervju kada ona i beba budu dobro, što je, vjerovatno, bio podsvjesni optimizam.
Na rastanku sam joj dao buket narcisa i od tada se nismo vidjeli do jula 2026.
Sada mi je uz kafu prepričavala sve što sam propustio, a stigli smo do prvog konzilijuma Klinike za ginekologiju i akušerstvo (GAK) Sarajevo, kada su doktori rekli da "ne idu onkološko liječenje i trudnoća", ali da može da pokuša na sopstvenu odgovornost.
Ni poslije skoro tri mjeseca, iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nije stigao odgovor na pitanje BBC-ja o procedurama za postupanje sa onkološkim pacijentima.
Emina je od prijateljice iz Njemačke čula da se u Sarajevo vratio doktor iz Švajcarske koji bi mogao da joj pomogne.
"Na prvom susretu je rekao da mu je drago što može da se bavi onkološkim trudnicama u Bosni, na šta sam mu ja rekla da mi je drago da sam nekome izazov", priča Emina kroz smijeh.
U 11. nedjelji trudnoće, hirurški su joj odstranjene zloćudne ćelije, a potom je počela zaštitna terapija.
"Kad sam saznala da moram hemoterapiju, krenuo je plač."
Tada je osvijestila da je i trudnica i pacijentkinja.
"Sebi sam govorila - nisam bolesna, ovo je samo preventiva."
Prvu terapiju primala je pet sati i tada se prvi put ozbiljno zabrinula za bebu.
"Tečnost curi, a ona živne u stomaku i ja razmišljam šta radim djetetu."
Pošto su onkološke trudnoće rijetke, doktora Homena Begovića ne čudi što se ljekari teško odlučuju da trudnicama savjetuju zadržavanja ploda.
Ipak, taj broj raste, zbog trenda da se porodice zasnivaju kasnije.
"To dovodi do prolongiranja i reprodukcije, a povećanjem starosne dobi majke rastu i šanse istovremene pojave trudnoće i raka", kaže Begović, onkološki ginekolog.
U Švajcarskoj je radio u onkološkim centrima pa se već susretao sa rijetkim slučajevima.
Trudnoća i karcinom su veliki izazovi za tijelo, ali za trudnice je nekada veći pritisak da donesu odluku.
"U takvim situacijama, pacijentkinje su nerijetko prisiljene da u najkraćem roku donose teške i velike odluke, pa biraju između života koji nose u sebi i ličnog zdravlja", dodaje.
