Hotelska posteljina izgubi uredan izgled čim se bijeli čaršaf zgužvan izvadi iz bubnja od sedam kilograma. Najiritantnije je što više mirisa i deterdženta obično samo pogoršava rezultat.
Sobarice prvo gledaju vlakna, a ne etiketu
Najveći problem nije pegla, problem je pogrešna tkanina. Za zategnutu, mat površinu bira se stopostotni pamučni perkal dugih vlakana, najčešće gustine od 250 do 400 niti.
Sasvim druga priča. Saten pod dlanom djeluje glađe, ali perkal daje ono suvo, svježe šuštanje poznato iz hotelske sobe. Broj niti iznad 400 zato nije prečica do boljeg kreveta. Kvalitet pamuka i način tkanja znače više od velike brojke na pakovanju.
Hotelska posteljina ne podnosi pun bubanj
Perite čaršave odvojeno i ostavite im dovoljno mjesta da se kreću. U tijesnom bubnju voda i deterdžent ne prolaze ravnomjerno kroz tkaninu, pa bijela posteljina izlazi sivkasta, teška i nedovoljno isprana. To se naročito vidi u malom stanu, gdje jedna mašina često čeka sav vikend-veš.
Koristite količinu deterdženta sa pakovanja, prilagođenu tvrdoći vode i težini veša. Višak deterdženta ne pere bolje. On ostaje među vlaknima, privlači prljavštinu i gasi čistu bjelinu. Mrlje riješite prije pranja, umjesto dodatnom mjericom praška.
Zašto omekšivač kvari svejžu posteljinu
