Od Portorika do BiH: Tiho ušao na vrata, a danas je miljenik navijača Bosne

Postoje igrači čiji put do reflektora nije bio ravna strelica prema gore, niti je unaprijed ispisana njihova sudbina. Alfonso Plummer je upravo takva priča, ona koja se ne mjeri samo poenima, već kilometrima koje je prešao, sumnjama koje je preživio i tišinom u kojoj je gradio sebe.

Danas je košarkaš KK Bosna BH Telecom, ali iza tog imena na dresu stoji jedan dugi, strpljivi uspon.

Rođen u Portoriku, u porodici u kojoj je košarka bila način života, Alfonso je rano shvatio da talenat nije dovoljan.

Njegov otac, bivši reprezentativac Paname, bio mu je prvi trener, ali i prvi sudija. Naučio ga je osnovama igre, ali još više disciplini, radu i strpljenju.

“On me naučio svemu što znam o košarci”, često će reći Plummer, bez potrebe da dodaje išta više.

Put ga nije odmah odveo na velike univerzitete i televizijske parkete. Krenuo je skromno, kroz junior college, daleko od očiju šire javnosti.

U Arizona Western Collegeu nije bio zvijezda u najavi, bio je radnik. Šut po šut, trening po trening, gradio je reputaciju jednog od najopasnijih šutera u cijeloj NJCAA ligi. Stotine pogođenih trojki nisu bile slučajnost, već posljedica opsesivne posvećenosti detaljima.

Dolazak na Utah bio je prvi pravi test. Nije došao kao glavno ime, ali je iz sjene polako izlazio, tiho, ali neumoljivo.

Rekordnih 11 pogođenih trojki na jednoj utakmici i 35 poena u Pac-12 turniru bili su trenutak kada je šira košarkaška javnost prvi put ozbiljno izgovorila njegovo ime. Ipak, Alfonso nije stao. Znao je da vrhunac još nije dostignut.

Pandemijska godina dala mu je novu šansu, dodatnu sezonu, ali i dodatnu odgovornost. Odlazak na Illinois bio je hrabar potez, ulazak u Big Ten, jednu od najtežih konferencija u američkoj košarci.

Tamo je Plummer doživio potpunu afirmaciju. Bio je drugi strijelac ekipe, lider po pogođenim trojkama u konferenciji i jedan od najubojitijih šutera u cijeloj NCAA. Devet utakmica s pet ili više trojki, rekord koji ne dolazi bez hladne glave i čeličnih živaca.

Iza svakog njegovog šuta stajala je priča. Senior Night, NCAA turnir, gostovanja kod Purduea, Michigana, Arizone, Plummer je uvijek bio isti. Bez teatralnosti, bez velikih riječi. Samo lopta, obruč i uvjerenje da je njegov trenutak došao jer ga je zaradio.

Danas, kada je stigao u Sarajevo i obukao dres Bosne, Alfonso Plummer sa sobom nosi sve te godine i junior college dvorane, i Pac-12 parkete, i Big Ten arene. Ne dolazi kao prolaznik, već kao igrač koji zna šta znači čekati priliku i preuzeti odgovornost kada dođe.

Njegova priča savršeno se uklapa u klub kakav je Bosna, klub tradicije, emocije i ponosa. Plummer ne donosi samo šut, već karakter. Onaj koji se ne vidi u statistici, ali se osjeti u svakoj važnoj lopti, u svakom trenutku kada ruka ne zadrhti.

Možda nikada nije bio najglasnije ime na naslovnicama, ali Alfonso Plummer je dokaz da košarka pamti one koji istraju, a Sarajevo je grad koji zna prepoznati takve igrače.