Bosna i Hercegovina je pred jednim od najznačajnijih institucionalnih izazova - pokušajem da izborni proces učini transparentnim, provjerljivim i otpornim na zloupotrebe. Projekt uvođenja biometrijske identifikacije birača, skeniranja glasačkih listića i digitalne transmisije rezultata, koji provodi Centralna izborna komisija BiH, zamišljen je kao temeljna reforma izbornog sistema i ključni preduslov za održavanje poštenih izbora.
Međutim, od samog početka ovaj proces prati snažan otpor. Opstrukcije se manifestuju kroz žalbene postupke koji prijete da zaustave ili usporavaju javnu nabavku, institucionalne blokade u Vijeću ministara BiH, te izostanak potrebnih zakonskih i kadrovskih rješenja bez kojih je provedba projekta praktično nemoguća. Iako se prepreke formalno opravdavaju procedurama i tehničkim pitanjima, njihov kumulativni efekt dovodi u pitanje realizaciju poštenih izbora.
Dodatnu težinu ovim opstrukcijama daje činjenica da su nove izborne tehnologije već testirane na izborima 2024. godine u Brčko distriktu BiH, gdje je biometrijska identifikacija birača pokazala da može značajno smanjiti prostor za izborne manipulacije. Uprkos tim iskustvima, politička volja za punu primjenu sistema ostaje upitna.
Sagovornici iz političkih stranaka, civilnog sektora i stručne javnosti upozoravaju da se ne radi o tehničkom nesnalaženju, već o svjesnom održavanju sistema u kojem su izborne nepravilnosti moguće i presudne za očuvanje vlasti. U takvom ambijentu, borba za uvođenje izbornih tehnologija postaje i borba za suštinski integritet demokratskog procesa.
U “Avazovom” Dosjeu otkrivamo kako u praksi funkcionira proces primjene novih izbornih tehnologija. Riječ je o sistemu koji uvodi mehanizme kontrole i provjere kakvi do sada nisu postojali u bh. izbornom procesu. Upravo zbog toga se pojavljuje i interes političkih mešetara da se skeneri i biometrija sabotiraju.