Tornjak je naš, bosanskohercegovački pas. Obilježje naroda i dokaz dugog postojanja. Ovaj planinski ljepotan vjekovima čuva čovjeka i njegova stada u odbrani od divljih zvjeri. Upravo prvi pisani tragovi o tornjacima potiču sa planine Vlašić, priča kinološki sudija, Slobodan Ličanin.
Planinski čuvar Bosne nestaje: Sudbina tornjaka sve neizvjesnija
Prije osam godina pas, tornjak, priznat je kao autohtona pasmina. Snažan, jak i odan ponos je svih Bosanaca i Hercegovaca. Zbog toga ima svoju himnu, spomenik, poštansku markicu. Nažalost, nismo mu uzvratili odanost, niti smo ga sačuvali. Tornjaka je sve manje i sve je izglednija opasnost da će naš tornjak potpuno nestati sa ovih prostora.
Slobodan Ličanin, kinološki sudija:
Da bi konačno 2017. godine na Međunarodnoj izložbi u Lajpcigu tornjak priznat kao autohtona pasmina. Ovaj raskošan i pitom, ali zaštitnički nastrojen pas, bio je inspiracija i ljubav mnogima uzgajivačima, naročito u mjestima blizu planine Vlašić. Travničanin Alen Salkić priča da je na njegovu inicijativu napisana himna o ovom psu, postavljen je i spomenik u Travniku. Tornjak je i na poštanskoj markici, ali i na stećku iz 15. vijeka.
Alen Salkić, uzgajivač i veterinar:
Nažalost, koliko god tornjak bio odan i čuvao nas, mi ne uzvraćamo. Salkić objašnjava da nam prijeti nestanak ove pasmine, upravo zbog nebrige.
Alen Salkić, uzgajivač i veterinar:
Polako nestaju i entuzijasti koji su bili uzgajivači ove pasmine, a mlađe je teško pronaći, priča Ličanin.
Slobodan Ličanin:
Ukoliko izgubimo bosanskog tornjaka, biće to poraz bosanskohercegovačkog društva i jedan od koraka gubtika identiteta bosanskog čovjeka.