Ko piše pravila igre: mržnja za neke važi, za neke ne?
SARAJEVO – Potpisivanje „Izjave o osudi islamofobije“ otvorilo je pitanja selektivnog pristupa govoru mržnje i uloge politike i vjere u javnom prostoru BiH.
U Sarajevu je potpisana „Izjava o osudi islamofobije“, iza koje stoje Islamska zajednica, kao i vodeći politički, akademski i društveni predstavnici bošnjačkog naroda, a dokument se predstavlja kao korak ka jačanju sekularnog društva i borbi protiv govora mržnje.
Ipak, već na prvi pogled uočava se da u izjavi nema osvrta na pojedine nedavne uvrede upućene srpskim poslanicima, što otvara pitanje da li se govor mržnje tumači jednako u svim slučajevima.
Kritičari ukazuju da dokument govori u ime „svih“, ali da istovremeno selektivno određuje šta se smatra govorom mržnje, a šta ostaje izvan tog okvira.
Posebno se ističe i činjenica da iza teksta stoji sinhronizovano djelovanje političkih struktura, vjerskih institucija i javnih aktera, što se u samom dokumentu predstavlja kao dokaz sekularnosti, ali kod dijela javnosti izaziva suprotne utiske.
Ovakva postavka, kako navode sagovornici, ostavlja prostor za tumačenje da se u praksi nameće jedan narativ i jedna perspektiva, što može produbiti postojeće podjele u društvu.
Pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li borba protiv govora mržnje može biti kredibilna ukoliko se ne primjenjuje dosljedno i prema svima, bez izuzetaka.
Sagovornici upozoravaju da selektivan pristup ovom problemu rizikuje da borbu protiv mržnje pretvori u politički instrument, što bi moglo imati dugoročne posljedice po društveni dijalog u BiH.