Postoji jedna rečenica koju posljednjih godina sve češće slušamo kada se svijet suoči s velikim tragedijama. "Sport i politika se ne smiju miješati", govore oni koji žele da fudbal ostane zatvoren između četiri linije terena. Na prvi pogled zvuči razumno, ali vrlo često upravo iza te rečenice počinje najopasnija vrsta šutnje.
Jer nije svako obraćanje javnosti politička poruka. Nekada je to samo podsjetnik da su djeca djeca, bez obzira na to gdje su rođena i kojim jezikom govore. Nekada je dovoljno reći da je ubijanje nevinih ljudi pogrešno, pa da se čovjek nađe na meti kritika sa svih strana.
Pep Guardiola očigledno je odlučio da ga takav pritisak neće ušutkati. Dok mnogi pažljivo biraju svaku riječ kako ne bi izgubili sponzore, naljutili dio javnosti ili izazvali buru na društvenim mrežama, jedan od najvećih trenera modernog fudbala mjesecima govori ono što misli. Ne skriva se iza fraza koje nikoga neće uvrijediti, ali nikome neće ni pomoći.
Njegove poruke nisu bile usmjerene protiv jednog naroda niti su pozivale na nove podjele. Govorio je o ljudima, o djeci i o životima koji nestaju pred očima cijelog svijeta. Upravo zbog toga njegove riječi imaju težinu koja daleko nadilazi fudbal.
Govoreći o ratovima i stradanjima, Guardiola je izgovorio rečenicu koju bi svijet trebao mnogo češće ponavljati. "Genocid u Palestini, ono što se dogodilo u Ukrajini, ono što se događa u Sudanu... To su naši problemi kao ljudskih bića." U vremenu u kojem mnogi biraju neutralnost, podsjetio je da ljudska patnja ne poznaje granice ni pasoše.
Možda još snažniji od njegovih riječi bio je potez koji je napravio ovog ljeta. U svom tradicionalnom kampu u španskom Rialpu ugostio je dvadeset i osmero djece iz Palestine. Dao im je nekoliko dana igre, sporta, smijeha i osjećaja da svijet ipak može biti drugačije mjesto.
Neko će reći da nekoliko dana ne može promijeniti njihove živote. Vjerovatno je u pravu. Ali može promijeniti njihovo sjećanje i pokazati im da negdje postoje ljudi koji ih vide, koji ih ne posmatraju kao broj u izvještaju ili naslov na portalu, nego kao djecu koja zaslužuju djetinjstvo.
Upravo tu leži razlika između humanosti i licemjerstva. Humanost ne traži savršena rješenja prije nego što pruži ruku. Licemjerstvo uvijek pronađe razlog da ne uradi ništa, uvjeravajući sebe da nije pravi trenutak ili da to nije njegova borba.
U svijetu sporta često slušamo priče o liderima. Govori se o trofejima, rekordima i velikim pobjedama koje ostaju zapisane u historiji. Međutim, pravo liderstvo počinje onda kada znaš da će te izgovorena riječ možda koštati popularnosti, a ipak odlučiš da je kažeš.
Guardiola je mogao šutjeti kao što šute mnogi. Mogao je pričati samo o taktici, transferima i narednoj utakmici, a niko mu to ne bi zamjerio. Umjesto toga odlučio je da iskoristi platformu koju ima i kaže ono što smatra ispravnim.
"Kada imaš stav koji želiš braniti, a zbog njega moraš ubiti hiljade i hiljade ljudi, žao mi je. Ja ću uvijek ustati i govoriti." To nisu riječi čovjeka koji pokušava osvojiti simpatije javnosti. To su riječi čovjeka koji je svjestan da će zbog njih izgubiti dio te iste javnosti.
Možete se slagati ili ne slagati s Pepom Guardiolom. Možete osporavati njegove stavove ili smatrati da sportisti i treneri ne trebaju govoriti o ovakvim temama. Međutim, teško je osporiti činjenicu da je pokazao hrabrost koju danas rijetko viđamo kod ljudi njegovog utjecaja.
Možda je upravo šutnja postala najveći problem današnjeg svijeta. Ne zato što svi moraju imati isto mišljenje, nego zato što je postalo prihvatljivo okrenuti glavu pred patnjom i uvjeravati sebe da to nije naš problem. Historija je mnogo puta pokazala da ravnodušnost nikada nije zaštitila one kojima je pomoć bila najpotrebnija.
Prije nego što bude trener, osvajač Lige prvaka ili jedan od najvećih umova modernog fudbala, Pep Guardiola je čovjek. Upravo zbog toga njegove riječi imaju veću težinu od mnogih konferencija za medije koje svakodnevno slušamo. Podsjećaju nas da postoje trenuci kada je ljudskost važnija od svake taktike i svakog rezultata.
Možda će jednog dana neko osvojiti više trofeja od njega i srušiti sve njegove rekorde. Možda će fudbalska historija dobiti neka nova velika imena. Ali postoje pobjede koje se ne mjere peharima, nego hrabrošću da staneš uz one koji nemaju glas. U vremenu u kojem je šutnja postala sigurniji izbor od istine, Pep Guardiola održao je lekciju o ljudskosti mnogima koji su odavno zaboravili šta ta riječ zapravo znači.
