Greška ne nastaje u rerni. Nastaje dan ranije, kada meso stigne od mesara umotano u kesu i tako završi pravo u frižideru. Jedan potez u tom trenutku odlučuje i o korici i o sočnosti, a ne košta ni dinar.
Kožica se suši u frižideru, a ne ispod krpe na stolu
Izvadite meso iz kese veče prije pečenja. Obrišite ga papirnim ubrusom dok kožica ne postane suva na dodir, posolite ga krupnom solju sa svih strana i vratite u frižider na tanjir, nepokriveno, preko noći. Ne pokrivajte ga ničim.
Hladan vazduh će do jutra izvući vlagu iz kožice, pa će ona izgledati poput pergamenta, zategnuta i blago providna. So će za to vrijeme prodrijeti dublje u meso i pomoći da sokovi ostanu unutra. Za svinjsku plećku ili but sa kožicom računajte oko kafene kašičice soli (pet do šest grama) na pola kilograma mesa. Kožicu prije soljenja zasjecite oštrim nožem u obliku rombova, do masnoće, ali ne i do mesa.
Jagnjetina je druga priča. Njena kožica je tanka i sama lijepo porumeni, pa joj je dovoljno nekoliko sati soljenja u frižideru, bez pokrivanja. Piletini takođe prija noć bez pokrivanja, a kožica nakon pečenja postaje hrskava poput čipsa.
Sočno pečenje traži lagano pečenje, pa jaku završnicu
Izvadite meso iz frižidera sat vremena prije nego što ga stavite u rernu. Hladna plećka u vrućoj rerni ispeče se spolja prije nego što se sredina uopšte zagrije.
Za svinjsku plećku sa kožicom, tešku oko dva kilograma, računajte na temperaturu od 160 stepeni i otprilike tri do tri i po sata pečenja, uz 100 mililitara vode (pola šolje) na dnu pleha. Gotova je kada viljuška ulazi bez otpora i kada meso počne da se odvaja od kosti.