Otrgnuto od zaborava: Mirsad Hibić, Zeničanin koji je odbio veliki Real Madrid

U vremenu kada se uspjeh često mjeri brojem trofeja, novcem i slavom, priča Mirsada Hibića podsjeća da veličinu jednog sportiste ne određuje samo ono što je ostvario na terenu, već i način na koji je živio i odluke koje je donosio van njega.

Mirsad Hibić je jedno od najvećih imena koje je Zenica dala bh. nogometu. Karijeru je počeo u Čeliku, klubu u kojem je napravio prve ozbiljne korake i pokazao kvalitet koji će ga kasnije odvesti na veliku evropsku scenu. Ratne godine odvele su ga u splitski Hajduk, gdje je svojim igrama privukao pažnju brojnih klubova, a zatim je uslijedio transfer u špansku Sevillu.Početak u Španiji nije bio jednostavan. Teška povreda ligamenata usporila je njegov put, ali Hibić nije odustao. Vratio se jači, izborio svoje mjesto i pokazao da pripada najjačoj ligi svijeta.

Njegove odlične partije otvorile su mu vrata najvećih klubova, a u jednom trenutku stigla je i ponuda koja bi mnogima bila ostvarenje životnog sna – poziv velikog Real Madrida. Međutim, Hibić je tada već dao riječ drugom madridskom klubu. Dogovorio je prelazak u Atletico Madrid i nije želio pogaziti obećanje, bez obzira na to što je Real bio jedan od najvećih klubova na svijetu. Izabrao je da ostane vjeran svojoj riječi, a taj potez i danas govori mnogo o njegovom karakteru.

U dresu Atletica odigrao je više od 100 utakmica, nosio kapitensku traku i stekao veliko poštovanje navijača. Postao je jedan od važnih igrača slavnog kluba i ostavio trag u jednom od najjačih prvenstava na svijetu. Ipak, kada je još mogao igrati na vrhunskom nivou, odlučio je završiti karijeru i vratiti se u domovinu.

Danas je Mirsad Hibić već dugo u fudbalskoj penziji. Živi mirnim životom između Zenice i rodnih Janjića, daleko od velikih stadiona, reflektora i medijske pažnje. Rijetko daje intervjue, ne pojavljuje se često u javnosti i gotovo da je potpuno udaljen od svijeta fudbala kojem je nekada pripadao.Iako je igrao protiv najvećih evropskih klubova, bio kapiten Atletica i imao priliku obući dres Real Madrida, Hibić je ostao isti čovjek. Skroman, prizeman i vezan za svoj kraj. Oni koji ga poznaju reći će da je i danas dobar komšija, čovjek koji se javi, zastane i porazgovara, bez potrebe da ističe sve ono što je postigao tokom bogate karijere.

Možda ga danas nema često u sportskim emisijama i na naslovnicama, ali njegovo ime zaslužuje da se ponovo spominje. Ne samo zbog velikih utakmica, dresa Atletica ili odluke da odbije Real Madrid, već i zbog toga što je pokazao da se može doći do samog vrha, a ostati čovjek na zemlji.Mirsad Hibić nije zaboravio odakle je krenuo. Ostao je vezan za Zenicu, Janjiće i ljude iz svog kraja, a njegov život nakon fudbala možda je najbolji dokaz kakav je bio i dok je igrao.