Gubitak posla, bolest, razvod, smrt bliske osobe, nasilje ili dugotrajni egzistencijalni pritisci mogu ozbiljno uzdrmati i porodice koje su godinama funkcionisale stabilno. Problem, upozoravaju stručnjakinje, nastaje kada se poteškoće gomilaju, odnosi počnu pucati, a članovi porodice ostanu uvjereni da sve moraju riješiti sami i unutar četiri zida. Sistemska porodična psihoterapeutkinja Nataša Kahrimanović i socijalna radnica Elmedina Tulumović-Fatić u "Novom danu" N1 govorile su o tome kako prepoznati da porodica više ne uspijeva sama odgovoriti na krizu, koji simptomi kod djece i odraslih ne bi trebali biti ignorisani, kako izgleda podrška iscrpljenim roditeljima i gdje građani Kantona Sarajevo mogu besplatno potražiti stručnu pomoć.
Kahrimanović je pojam rezilijentnosti, odnosno otpornosti, objasnila metaforom bambusa koji se pod snažnim vjetrom savija, ali ne puca.
pojasnila je.
Naglasila je da otpornost ne znači život bez problema.
Poseban problem nastaje kada se istovremeno dogodi više teških životnih događaja.
"Otpornost porodice nije da mora sve riješiti sama"
Jedna od prepreka pravovremenom traženju pomoći, upozorava Kahrimanović, jeste kultura u kojoj se porodični problemi često pokušavaju sakriti.
Koji simptomi pokazuju da porodici treba pomoć?
Tulumović-Fatić navodi da se alarm može pojaviti kroz odnose partnera, ali i ponašanje djece.
pojasnila je.
Posebno u situacijama iznenadnog gubitka ili bolesti, upravo djeca često prva pokažu da je porodični sistem pod velikim pritiskom.
Problem je, dodaje, što roditelji tokom teških perioda prirodno usmjeravaju energiju na egzistencijalna pitanja.
Zatvaranje u sobu i lupanje vratima: Kada više nije samo pubertet?
Kahrimanović upozorava da je važno razlikovati normalne razvojne promjene u adolescenciji od ponašanja koje zahtijeva stručnu procjenu.
kazala je.
Ipak, promjene treba pratiti.
Roditeljima je ponudila nekoliko vrlo konkretnih kriterija.
Mobitel kao "dadilja": Ako djetetu uzmete ekran, morate mu nešto dati zauzvrat
Jedna od tema razgovora bila je i svakodnevna borba roditelja s ekranima i mobitelima.
Kahrimanović ističe da u centru problema nisu samo pravila, već odnos između roditelja i djeteta.
kazala je.
Prema njenim riječima, najveće promjene ne dolaze nužno iz složenih metoda odgoja.
Jedan od najvažnijih "poklona" djetetu, kaže, jeste roditeljska emocionalna stabilnost.
Kada dijete postane nemirno ili neposlušno, takvo ponašanje ne treba uvijek posmatrati samo kao problem discipline.
pojasnila je.
Deset minuta bez škole, kritike i savjeta
Roditeljima koji nemaju mnogo vremena Kahrimanović predlaže nešto vrlo jednostavno – nekoliko minuta pune pažnje.
kazala je.
Objasnila je kako bi to moglo izgledati:
Takva pažnja, navodi, šalje važnu poruku.
"Konekcija prije korekcije"
Govoreći o porodicama u kojima jedan roditelj radi u inostranstvu, Tulumović-Fatić kaže da fizička udaljenost sama po sebi ne mora značiti emocionalnu udaljenost.
navela je.
Savremena tehnologija može se koristiti i za očuvanje bliskosti.
Najvažnija je, kaže, prisutnost.
I kod ograničavanja mobitela roditelj mora biti svjestan šta taj ekran djetetu predstavlja.
"Nijedno dijete ne traži savršenog roditelja"
Tulumović-Fatić naglašava da roditelji ne trebaju težiti nemogućem idealu.
kazala je.
Mnogo je važnije da dijete zna da roditelj ostaje prisutan.
Jer su potrebe djece i odraslih u suštini vrlo slične.
Samohranim roditeljima ne govoriti samo: "Morate se odmoriti"
Posebno se govorilo o samohranim roditeljima koji istovremeno rade, plaćaju račune i sami brinu o djeci.
Tulumović-Fatić upozorava da savjeti poput "morate se odmoriti" mogu zvučati potpuno odvojeno od stvarnosti te osobe.
navela je.
Kod roditelja koji je već na rubu emocionalne, psihološke i fizičke iscrpljenosti potrebno je pronaći stvarnu podršku.
kazala je.
To znači tražiti konkretnu osobu ili resurs koji može pomoći.
Poenta je da se pomoć prilagodi stvarnom životu porodice.
Gdje u Sarajevu potražiti pomoć i koliko košta?
Kahrimanović je naglasila da građanima Kantona Sarajevo na raspolaganju stoji Kantonalna javna ustanova Porodično savjetovalište.
pojasnila je.
Posebno je željela razbiti strah da odlazak po stručnu pomoć automatski znači probleme sa institucijama.
istakla je.
Dovoljno je javiti se ustanovi.
Podaci su, kaže, zaštićeni.
"Ne možemo mi bolje znati šta je dobro za porodicu od nje same"
Cilj stručne pomoći, dodaje Kahrimanović, nije da terapeut porodici propisuje život.
kazala je.
Dodala je:
Prevencija od trudnoće do treće životne dobi
Porodično savjetovalište, navela je Tulumović-Fatić, radi na prevenciji već više od dvije decenije.
kazala je.
Programi prate gotovo cijeli životni put porodice.
Rad se nastavlja sa roditeljima i djecom različitih uzrasta.
Naglašava da prevenciju nije lako mjeriti.
Prema njenim riječima, preventivnim radom obuhvaćen je veliki broj ljudi.
"Prevencija znači osjetiti patnju dok je još tiha"
Međunarodna konferencija u Sarajevu okupila je stručnjake iz deset zemalja, pojasnila je Kahrimanović.
Za nju rezilijentnost nije nešto što se može jednostavno propisati.
kazala je.
Opisala ju je kao sigurnost koju pruža druga osoba u najtežem trenutku.
A suština prevencije, prema njenim riječima, jeste reagovati prije nego što problem eksplodira.
Dodala je da sistem mora stvoriti prostor u kojem se roditelji neće bojati priznati da više ne mogu sami.
Ko čuva stručnjake koji čuvaju druge?
Konferencija je otvorila i pitanje sagorijevanja psihologa, terapeuta i socijalnih radnika.
objasnila je Kahrimanović.
Zato je podrška među stručnjacima neophodna.
Bez brige o stručnjacima teško je graditi otporne porodice.
"Niste sami i niste zakazali"
Za kraj su uputile poruku porodicama kojima se trenutno čini da im se svijet ruši.
Kahrimanović je poručila:
Osjećaj usamljenosti, kaže, dio je same patnje.
A traženje pomoći ne treba tumačiti kao poraz.
Dodala je da kriza ne mora predstavljati kraj.
Tulumović-Fatić zaključila je da priznati da nam nije dobro nije razlog za stid.
