Mostar se oprostio od Emira Balića, legendarne mostarske laste i čovjeka čije je ime decenijama bilo neraskidivo vezano za Stari most i Neretvu. Balić je preminuo jučer u Mostaru, a iza njega su ostali skokovi koji su obilježili generacije, 13 pobjeda, ali i brojne priče o čovjeku koji je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.
Balić je tokom godina više puta govorio za N1, a posebno druženje s njim zabilježeno je 2023. godine u dokumentarcu N1 .
Nekoliko minuta pred kamerama bilo je dovoljno da se u njegovoj priči spoje gotovo svi elementi po kojima će ostati upamćen – Mostar, mostovi, Neretva, skokovi, čuvena "lasta", humor i život koji je i u poznim godinama živio u pokretu.
Govorio je o počecima na Titovom mostu, pobjedama koje su uslijedile i vremenima kada su skakači imali sasvim drugačije uslove nego danas.
"Tu sam i prva mjesta osvojio"
Prije nego što će njegovo ime postati sinonim za skokove sa Starog mosta, Balić je skakao i sa Titovog mosta.
Prisjećajući se svojih početaka, za N1 je govorio:
Nije to, kako je pričao, bilo nimalo jednostavno. Neretva je znala biti plitka, a skakači su morali čekati da se vodostaj podigne.
Upravo na mostovima i iznad Neretve nastajala je legenda o Emiru Baliću.
U zvaničnim takmičenjima nastupio je 20 puta. Njegova čuvena "lasta" donijela mu je 13 pobjeda, četiri puta bio je drugoplasirani, a tri puta završio na trećem mjestu.
Ali titule i pobjede Baliću nisu donijele samo sportska priznanja. Otvorile su mu, kako je i sam govorio, vrata mnogo šireg svijeta.
"Poletim laste..."
Poseban dio razgovora za emisiju "Fenomene" na N1 bio je onaj u kojem je Balić pokušavao riječima i pokretima dočarati svoju čuvenu "lastu".
Nije to bila priča o tehnici ispričana hladno i sportski. Balić je pred kamerom praktično ponovo proživljavao pokret po kojem ga je Mostar poznavao.
A onda je, u svom stilu, čitavu priču završio šalom na vlastiti račun:
Godine skokova ostavile su trag na tijelu, ali ga nisu zaustavile.
Na razgovor za N1 Balić je stigao – biciklom.
Kada mu je skrenuta pažnja na to da je, uprkos bolovima, ipak došao na biciklu, kratko je odgovorio:
Bio je to mali detalj, ali možda i jedan od onih koji najbolje opisuju čovjeka koji je desetljećima skakao sa mostova u hladnu Neretvu.
I u poznim osamdesetim godinama vozio je bicikl.
A kada bi priča o skokovima, mostovima i životu završila, Emir Balić imao je još nešto pokazati.
Usnu harmoniku.
Na kraju druženja za dokumentarac N1 zasvirao je, ostavljajući pred kamerama sasvim drugačiju sliku od one velike sportske legende – sliku Mostarca koji se prisjeća života, šali, vozi bicikl i svira.
Bio je mnogo više od skakača sa Starog mosta
Vijest o Balićevoj smrti potvrdili su iz Centra za mir i multietničku saradnju Mostar, čiji je bio dugogodišnji saradnik i nosilac priznanja "Mimar mira".
Oprostili su se od njega porukom da je otišao čovjek čije će ime zauvijek ostati utkano u Stari most, Neretvu i Mostar.
poručili su iz Centra za mir.
Podsjetili su i na najteže periode Balićevog života, navodeći da je preživio teške kazamate HVO-a, ali da je i nakon svega što je prošao "smogao snage da mu mržnja ne osvoji srce".
naveli su.
Čovjek koji je postao dio identiteta Mostara
Emir Balić pripadao je rijetkim ljudima čije ime s vremenom prestane označavati samo čovjeka i postane dio identiteta jednog grada.
Za Mostar su to bili njegova "lasta", silueta iznad Neretve i priče koje su se prenosile generacijama.
Njegovi skokovi odavno su prevazišli sportsko takmičenje. Postali su dio tradicije Starog mosta i grada koji je Balić predstavljao širom svijeta.
A snimak N1 iz 2023. godine danas ostaje i kao uspomena na jednog drugačijeg Emira Balića – ne samo trofejnog skakača i mostarsku legendu, nego čovjeka koji je, govoreći o svojim velikim uspjesima, mogao zastati, našaliti se da ga zbog "laste" sada bole leđa, sjesti na bicikl i zasvirati usnu harmoniku.
Takav je i ostao u kadru.
