Ostavio medicinu zbog glume: Bilećanin među 10 primljenih na FDU

Samardžić za Srnu kaže da je glumom počeo da se bavi sa 16 godina, na nagovor drugarice iz odjeljenja, a prve glumačke korake napravio je u Omladinskom pozorištu u Bileći, gdje se prvi put ozbiljnije susreo sa pozorištem i glumačkim radom.

"Do sada sam glumio u Omladinskom pozorištu u Bileći, u predstavama `Ožiljci`, `Porodične priče` i `Mnogo buke oko svačega`", rekao je Samardžić.

Kaže da je već na početku naučio da iza svega što publika vidi stoji mnogo rada, discipline i odricanja, te da je gluma veoma zanimljiva.

"Još kao dijete često sam imitirao likove iz filmova i serija. Nisam tada bio siguran da li je to nešto posebno niti sam razmišljao o tome da bih jednog dana mogao da se bavim glumom. Jednostavno mi je bilo zabavno, a primjećivao sam i da se to dopada mojim drugarima i ljudima iz okoline. Kasnije se iz te dječje igre razvilo nešto mnogo ozbiljnije", rekao je Samardžić.

On dodaje da je prije upisa Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, godinu dana proveo u Foči, gdje mu je studiranje medicine išlo veoma dobro.

"Ipak, odlučio sam da se oprobam i u glumi, dijelom iz radoznalosti, a dijelom iz želje da steknem novo iskustvo. Ispostavilo se da sam prošao. Sam prijemni ispit bio je veoma zanimljiv, ali i naporan i stresan. Posebno je specifičan uži krug, koji praktično predstavlja simulaciju studiranja. Na Fakultetu ste od jutra do mraka, prolazite kroz različite zadatke i upoznajete se sa načinom rada. Između ostalog, tako i izgleda studiranje glume", rekao je Samardžić.

On dodaje da je studiranje medicine veoma lijepo i predstavlja veliku odgovornost, ali i privilegiju.

"Ipak, smatrao sam da je prilika da upišem FDU nešto što ne treba propustiti. Mnogo ljudi sanja da studira glumu u Beogradu, a mnogi taj san nikada ne ostvare. Kada mi se ukazala prilika, osjetio sam da treba da je iskoristim. Medicina je bila jedan put, ali gluma je bila prilika koja se ne propušta. Kada studirate FDU vi ne živite samo svoje, već i snove ogromnog broja ljudi koji tu priliku nikada neće imati", rekao je Samardžić.

On kaže da su mu za sada studije veoma interesantne, jer se na neki način vraćaju u djetinjstvo, prisjećaju dječjih igara, upoznaju i istražuju različite načine izražavanja.

"Ipak, iako sve na prvi pogled djeluje kao igra, iza toga stoji mnogo rada, discipline i promišljanja. Publika na kraju vidi samo rezultat, a ne i sav proces koji mu prethodi", rekao je Samardžić.

On kaže da njegov primjer govori u prilog tome, da ne treba previše planirati život.

"Ja sam, čini mi se, takav da se sa mnom nikad ne zna. Čovjek može imati jednu zamisao, a onda se pojavi prilika koja ga odvede potpuno drugim putem. Nikada ne znamo gdje ćemo na kraju završiti, ni čime ćemo se baviti. Možda je upravo u toj neizvijesnosti i najveća čar življenja", rekao je Samardžić.