Justo Gallego Martínez, bivši monah iz španskog mjesta Mejorada del Campo, obolio je 1961. od tuberkuloze i morao napustiti samostan. Obećao je da će sagraditi katedralu ako ozdravi. Zidao ju je narednih 60 godina, sam, bez nacrta i bez dozvole.
Imao je 36 godina kada je morao otići iz samostana.
U trapistički red Santa María de Huerta stupio je s 27, i tamo proveo osam godina, sve dok mu tuberkuloza nije prekinula redovnički život.
Vratio se u rodno mjesto nadomak Madrida, na komad zemlje koji je naslijedio od porodice.
Tu je, iste 1961. godine, počeo kopati temelje.
Bez ijednog nacrta
Nije bio arhitekta ni građevinac.
Nikada nije napravio nijedan crtež, čak ni grubu skicu, nego je, kako je kasnije rekao engleskom arhitekti Georgeu Clarkeu, stalno u glavi držao mjere, proporcije i sklad.
Znanje je crpio iz knjiga o dvorcima i katedralama koje je čitao kao dječak, dok mu je školovanje prekinuo španski građanski rat.
Nije imao ni građevinsku dozvolu, ni podršku Crkve, ni novac države.
Od čega je zidao
Materijal je uglavnom skupljao.
Cigle je vadio s napuštenih gradilišta, stubove je pravio slažući stare bačve za naftu, a prozore je sastavljao od krhotina obojenog stakla.
Inženjer Juan Carlos Arroyo, koji je kasnije pregledao statiku građevine, primijetio je jednu stvar. Reciklaža je danas u modi, a on je to radio šezdeset godina ranije, kada o tome niko nije govorio.
Šta je nastalo
Građevina danas ima oko 4.700 kvadratnih metara.
Kupola doseže visinu od oko 40 metara, iznad krova se diže dvanaest ciglenih tornjića, a unutra su kripta, kapele, dva klaustra i biblioteka.
Glavni brod je otprilike veličine dva košarkaška igrališta.
Sve to podigao je uglavnom sam, cigla po ciglu, šest dana sedmično.
Radio je 60 godina bez nacrta, dozvole i podrške. Građevina ima 4.700 kvadrata i kupolu visoku oko 40 metara, a napravljena je pretežno od materijala s otpada.
Kako je završilo
Godinama su ga u mjestu smatrali čudakom.
Onda su počeli dolaziti novinari, pa je 2003. njegovu građevinu uvrstio i njujorški Muzej moderne umjetnosti u jednu izložbu, a nakon reklame za jedno bezalkoholno piće postao je poznat u cijeloj Španiji.
Ulica u kojoj katedrala stoji danas nosi ime Antonija Gaudíja.
Umro je 28. novembra 2021, u 96. godini, ne dočekavši da je završi. Ostavio ju je dobrotvornoj organizaciji koja je obećala nastaviti posao, a ulaz je i dalje besplatan.
