Pretilost među djecom u Bosni i Hercegovini postaje sve ozbiljniji javnozdravstveni problem, a njeno rješavanje zahtijeva istovremeno djelovanje porodice, škole, zdravstvenog i obrazovnog sistema, ali i svih nivoa vlasti.
Nutricionistica Suada Karić u intervjuu za Fenu upozorava da pretilost djece nije estetsko pitanje, već ozbiljan zdravstveni alarm, posebno imajući u vidu rizik da djeca s prekomjernom tjelesnom težinom već u ranoj dobi razviju hronične bolesti poput dijabetesa tipa 2, visokog krvnog pritiska i kardiovaskularnih oboljenja.
Prema podacima navedenim u razgovoru s Karić, oko 17,5 posto djece mlađe od pet godina u BiH ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok se problem nastavlja i u školskom uzrastu.
- Ako danas gotovo svako peto dijete ima prekomjernu težinu, zdravstveni sistem će se u narednim decenijama suočiti s ogromnim opterećenjem. Možemo očekivati porast dijabetesa tipa 2, hipertenzije, moždanih udara i infarkta u sve mlađoj životnoj dobi - upozorava Karić.
Kao tri ključna faktora koji doprinose ovom trendu izdvaja kalorijski višak, sjedilački način života i gubitak porodične rutine.
Ishrana savremenog djeteta, navodi, često je opterećena industrijski prerađenom hranom, skrivenim šećerima, nezdravim masnoćama, slatkišima i gaziranim napicima. Istovremeno, fizičku igru i kretanje sve više zamjenjuje vrijeme provedeno pred ekranima.
Kako je kazala, djeca školskog uzrasta u BiH pred digitalnim ekranima provode u prosjeku između tri i četiri sata dnevno, dok kod adolescenata to vrijeme može doseći šest do devet sati, ne računajući školske obaveze.
- Zamjena igrališta ekranima i nedostatak sportskih aktivnosti znače da djeca ne uspijevaju potrošiti ni osnovni kalorijski unos, a kamoli dodatne kalorije koje unose kroz proizvode iz okruženja škole - kaže Karić.
Poseban problem predstavlja i činjenica da vrijeme pred ekranima često prati nesvjesno konzumiranje hrane, dok digitalni marketing djecu dodatno izlaže reklamama za brzu i nutritivno siromašnu hranu. Dugotrajno korištenje ekrana, posebno u večernjim satima, može biti povezano i s nedostatkom sna, što dodatno utiče na prehrambene navike.
Karić ističe da značajnu odgovornost imaju i porodica i škola. Prema podacima koje navodi, svega 14,5 posto učenika tokom dana konzumira preporučenih pet obroka, dok više od 15 posto ima svega dva obroka.
Preskakanje doručka, nedostatak kuhanih obroka i povrća te navika da se hrana koristi kao nagrada ili utjeha mogu, smatra, dugoročno oblikovati nezdrav odnos djece prema hrani.
- Roditelji su ključni faktor jer porodica postavlja temelje prehrambenih navika. Škola može ponuditi teoriju, ali dom pruža kontinuitet. Djeca o hrani prvo uče oponašajući ono što vide za porodičnim stolom - navodi.
Problem, dodaje, nije samo u nedostatku vremena roditelja nego i u brojnim zabludama o tome šta predstavlja zdravu hranu. Kao primjer navodi kupovne voćne jogurte, žitne pločice i sokove koji se često smatraju zdravim alternativama, iako mogu sadržavati velike količine dodanog šećera.
Karić je autorica Pravilnika o ishrani učenika u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo, koji je usvojen u decembru 2017. i objavljen u Službenim novinama KS u januaru 2018. godine.
Pravilnikom je, prema njenim riječima, uveden pravno obavezujući okvir za unapređenje i zaštitu zdravlja učenika kroz kontrolu ponude hrane u školama, nutritivno izbalansirane obroke i ograničavanje visokokaloričnih i nutritivno siromašnih proizvoda.
