EURO 2028. ostaje glavni cilj, ali ono što je izgrađeno u posljednje dvije godine možda je i važnije od samih rezultata. Sve je počelo od Rumunjske. Zaostatak od jednog gola, pa veliki preokret i pobjeda 3:1. Onda Wales u baražu, Italija, Švedska u Ligi nacija, pa ponovo Rumunjska. Možemo dodati i Švedsku u Stockholmu, gdje je, unatoč porazu od 2:3, reprezentacija BiH pokazala da se ne predaje i da je, barem u jednom dijelu utakmice, bila vrlo blizu povratka.
Niz utakmica, rezultata, preokreta i lekcija koje su u posljednje dvije godine stvorile nešto što je još važnije od pojedinačnih pobjeda – reprezentaciju koja ima svoj identitet. Reprezentaciju koja vjeruje, koja se ne boji, koja zna odgovoriti i onda kada stvari ne idu prema planu. A upravo je to možda i najveći dobitak ere Sergeja Barbareza.
U međuvremenu su ostvareni gotovo svi ciljevi koji, barem na početku, nisu bili označeni kao glavni. Plasman na Svjetsko prvenstvo, ulazak u play-off Lige nacija, osigurana druga jakosna skupina za žrijeb Europskog prvenstva 2028. Sve su to uspjesi koji su se nizali gotovo usput, na putu prema onome što je od početka označeno kao glavni zadatak ovog stručnog stožera – plasman na naredno Europsko prvenstvo.
Kada je Sergej Barbarez preuzeo reprezentaciju BiH, bilo je mnogo očekivanja, ali i dosta neizvjesnosti. Činilo se da je riječ o još jednom pokušaju da se stvari poprave, da se preokrene negativan trend i da reprezentacija konačno postane ono što se od nje godinama očekivalo – ekipa koja igra nogomet.
Namjerno kažemo igra. Jer igrati ne znači uvijek pobjeđivati. Znači imati ideju, prepoznatljivost, energiju, želju i vjeru u ono što radiš. Znači i nakon primljenog gola nastaviti tražiti put prema protivničkom golu. Znači ne odustajati. To smo dobili u posljednje dvije godine.
Širenje kadra
Jedan podatak možda najbolje oslikava karakter ove selekcije – koliko se puta vraćala nakon rezultatskog zaostatka. Naravno, može se izvući i druga strana priče, ona koja govori o ispuštenim vodstvima i padovima koncentracije. Međutim, važno je i ono što se ne vidi uvijek u konačnom rezultatu. Ova reprezentacija naučila je da utakmica nije izgubljena dok traje. I to nije mala stvar.
Jedan od važnih pokazatelja Barbarezovog rada jeste i činjenica da reprezentacija nije zatvorena grupa igrača. Naprotiv, vrata su otvorena, priliku dobivaju mladi, a selekcija postepeno dobija novu širinu.
Tokom Lige nacija Barbarez je prvi put pozvao šestoricu igrača u A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a trojica su dobila priliku za debi. Prvi je zaigrao Zinedin Smajlović. Defanzivac je debitirao 25. rujna na gostovanju Poljskoj. Tri dana kasnije, u pobjedi protiv Rumunjske u Bukureštu, prve minute upisao je Ajdin Hasić.
Poziv je dobio i Kenan Busuladžić iz Malmoa, ali se zbog teške povrede nije mogao priključiti ekipi. Luka Đurić iz Paderborna bio je na klupi u dvije utakmice, dok je Matej Deket na okupljanju u studenom bio među rezervama protiv Švedske. Na popisima za Ligu nacija bio je i Mladen Jurkas. Mladi golman već je ranije bio uz A reprezentaciju, ali još čeka priliku za prvi nastup.
Ukupno je Barbarez tokom šest utakmica Lige nacija pozvao 32 različita nogometaša. Od njih 24 dobila su priliku za igru, dok osmorica nisu upisala nijednu minutu. I taj podatak dovoljno govori o širini kadra, ali i o namjeri selektora da što većem broju igrača omogući da osjete atmosferu A reprezentacije.
Najveću minutažu, odnosno nastup u svih šest utakmica, imali su Ivan Bašić i Nikola Katić. Isti učinak ostvario bi i Tarik Muharemović da zbog kartona nije propustio susret protiv Švedske.
Zanimljivo je i da se čak devet nogometaša upisalo među strijelce. Najefikasniji je bio Armin Gigović s dva pogotka, dok su po jedan postigli Ivan Bašić, Tarik Muharemović, Kerim Alajbegović, Sead Kolašinac, Esmir Bajraktarević, Haris Tabaković, Ermin Mahmić i Benjamin Tahirović.
Dakle, golovi ne zavise od jednog čovjeka, kao što ni odgovornost za rezultat ne pada samo na nekoliko iskusnijih igrača. To je još jedan važan detalj u stvaranju ekipe koja želi trajati. Naravno, nije sve idealno. To ne tvrdi ni sam Barbarez.
'Svjesno ulazimo u određeni rizik'
Nakon utakmice izbornik je otvoreno govorio o problemima, greškama i stvarima koje još uvijek treba popravljati.
- U utakmicu smo ušli onako kako nismo željeli. Ovo je druga utakmica u kojoj primamo rani pogodak. Sigurno je na to utjecalo i šest izmjena u odnosu na utakmicu sa Švedskom. Nismo svjetska klasa koja sve to može jednostavno nadoknaditi, ali svjesno ulazimo u određeni rizik. Ponosan sam na svakog igrača koji uđe u igru. Kada promijenimo formaciju, oni razumiju što se od njih traži. To je velika stvar i pokazuje karakter. Primjerice, igrali smo s trojicom u zadnjoj liniji i dvije lažne desetke, a ja sam time prezadovoljan, kazao je izbornik.
Barbarez ne traži samo rezultat. Traži reakciju, razumijevanje igre i odgovornost u svakom trenutku. Posebno ga ljute situacije u kojima igrači ne prepoznaju pravi trenutak za dodavanje, ne ispoštuju utrčavanje suigrača ili ne naprave ono što je dogovoreno.
- Imamo pobjednički mentalitet i karakter. Zbog naših živaca ne bi se trebalo događati da ovako ulazimo u utakmice. Više mi se sviđa ono što smo pokazali protiv Poljske, kada je utakmica bila izjednačena, a mi smo na kraju riješili pitanje pobjednika. Kažem im da mogu odigrati i lošu utakmicu, ali mene zanima situacijski nogomet. Tu se mogu naljutiti. Primjerice, kada neko primi loptu, a položaj tijela mu nije dobar. Kada imamo priliku krenuti naprijed, odigrati dupli pas i ispoštovati suigrača koji je sprintao 50 metara, a to ne napravimo. Bilo je nekoliko takvih situacija u prvom poluvremenu. Moram priznati da sam na poluvremenu bio glasniji. Nekako je i to dio moje ideje da miješam stvari'.
U toj izjavi krije se možda i najbolji opis onoga što Barbarez želi izgraditi. Ekipa koja će znati pobijediti i kada ne igra najbolje, ali i ekipa koja neće biti zadovoljna samo pobjedom ako je do nje došla bez ispunjavanja osnovnih zahtjeva igre.
Karakter i mentalitet
Svjestan je izbornik pritiska koji dolazi sa svakim dobrim rezultatom. Svjestan je i očekivanja navijača, medija, ali i samih igrača koji žele napraviti nešto veliko.