Turistička udruženja zato savjetuju čuvanje avionskih karata, ukrcajnih propusnica, hotelskih rezervacija i drugih dokaza kojima se mogu potvrditi datumi putovanja.
Problem je dodatno privukao pažnju nakon slučaja britanske književnice Džodžo Mojes, kojoj je, prema navodima izvornog teksta, prijetila dvogodišnja zabrana ulaska zbog pogrešno evidentiranog izlaska iz Portugala.
Autor izvornog teksta opisuje kako je prethodnog mjeseca nakratko zadržan na aerodromu u Beču. Granična službenica provjeravala je njegovu istoriju putovanja, sabirala dane provedene u šengenskom prostoru i zaključila da se približava dozvoljenom maksimumu.
Britanski državljani koji putuju na kratki boravak, a nemaju drugačiji osnov boravka, podliježu pravilu od najviše 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana. Taj period računa se zbirno za zemlje obuhvaćene pravilom, a ne posebno za svaku državu.
Autor navodi da je znao da nije prekršio ograničenje, ali da je tokom prethodnih šest mjeseci često putovao u zemlje koje koriste EES.
"Ima greška u vašoj evidenciji. Piše da ste sredinom juna napustili Tuluz, ali ulazak nije evidentiran. Imate li dokaz kada ste ušli?", upitala ga je službenica.
Podaci o letu bili su dovoljni da nastavi putovanje. Autor pretpostavlja da je službenica dopunila evidenciju, ali naglašava da mu je prije prolaska odlučno poručila da česti putnici treba da nose dokaze o svojim putovanjima.
Takvi dokazi mogu obuhvatati ukrcajne propusnice, potvrde rezervacija i drugu dokumentaciju koja pomaže u razjašnjavanju grešaka.
Prema izvornom tekstu, britanska književnica Džodžo Mojes zaustavljena je prilikom granične kontrole u Marseju nakon što je njen izlazak iz Portugala pogrešno evidentiran.
Zbog takve evidencije suočila se s mogućnošću dvogodišnje zabrane ulaska. U tekstu se navodi procjena da su slični problemi pogodili hiljade britanskih putnika.
Slučaj pokazuje kako netačan zapis o jednom prelasku granice može dovesti u pitanje obračun ukupnog boravka, čak i kada putnik smatra da je poštovao propise.
EES elektronski evidentira prelaske spoljnih granica država koje ga koriste za državljane zemalja izvan EU obuhvaćene ovim sistemom. Evidencija uključuje podatke iz putne isprave, datume i mjesta ulaska i izlaska, kao i biometrijske podatke.
Prema izvornom tekstu, sistem je u punu primjenu ušao u aprilu, ali su njegovo uvođenje pratili dugi redovi i propušteni letovi. Među destinacijama na kojima su prijavljivana duža čekanja navedene su Francuska, Kanarska ostrva i Portugal.
Postupak prve registracije podrazumijeva prikupljanje potrebnih podataka, dok se pri narednim prelascima provjerava identitet putnika u odnosu na postojeću evidenciju. Nije riječ o tome da se cjelokupna početna registracija nužno ponavlja pri svakom putovanju.
U izvornom tekstu navodi se da je 29 zemalja koje koriste EES imalo određenu fleksibilnost da privremeno obustavi provjere kada redovi postanu preveliki.
Prema istom izvoru, takvi izuzeci, prvobitno predviđeni do početka septembra, produženi su bez određenog krajnjeg roka. Posljedica je neujednačena primjena: na pojedinim granicama obavljaju se pune biometrijske provjere, dok se na drugim koriste ručne kontrole koje ne moraju uključivati pečatiranje pasoša.
Takva praksa, upozoravaju sagovornici, povećava mogućnost da putovanja ne budu pravilno evidentirana.
Luk Peterbridž, direktor za odnose s javnim institucijama britanskog udruženja turističkih agencija i organizatora putovanja ABTA, rekao je za "The Sunday Times" da sistem "i dalje ne može da funkcioniše na zadovoljavajući način".