Zakon je objavljen u „Službenom listu Crne Gore“ broj 59/2026, a njime se uređuju uslovi za bezbjednost hrane i hrane za životinje, obaveze i odgovornosti subjekata u poslovanju hranom, kao i druga pitanja od značaja za zaštitu zdravlja ljudi, životne sredine i interesa potrošača.
Jedna od ključnih novina odnosi se na obavezu sljedljivosti hrane kroz cijeli lanac – od proizvodnje i prerade, do distribucije i prodaje krajnjem potrošaču. To znači da će subjekti u poslovanju hranom morati da imaju sistem koji omogućava da se u svakom trenutku utvrdi od koga je određeni proizvod, sirovina ili supstanca nabavljena, kao i kome je dalje isporučena.
Takva obaveza posebno je važna za proizvođače hrane, distributere, trgovinske lance, restorane, ketering kompanije, uvoznike i druge subjekte koji učestvuju u lancu snabdijevanja hranom. Cilj je da se u slučaju problema, kontaminacije ili sumnje u bezbjednost proizvoda brzo identifikuje izvor rizika i spriječi širenje nebezbjedne hrane na tržištu.
Zakon propisuje da je zabranjeno stavljati na tržište hranu koja nije bezbjedna. Hrana se smatra nebezbjednom ako je štetna za zdravlje ili nije prikladna za ishranu ljudi. Prilikom procjene bezbjednosti uzimaju se u obzir normalni uslovi konzumacije, informacije dostupne potrošaču, mogući kratkoročni i dugoročni efekti na zdravlje, kao i posebna osjetljivost određenih kategorija potrošača.
Ukoliko subjekt u poslovanju hranom smatra ili ima razlog da sumnja da hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, obradio ili distribuirao ne ispunjava zahtjeve bezbjednosti, dužan je da bez odlaganja pokrene postupak njenog povlačenja sa tržišta i o tome obavijesti nadležni organ.
Ako je takva hrana već stigla do potrošača, subjekt je dužan da ih na efikasan i tačan način obavijesti o razlozima povlačenja, a po potrebi i da zatraži povraćaj proizvoda, ukoliko druge mjere nijesu dovoljne za zaštitu zdravlja.
Zakon dodatno precizira i odgovornost subjekata u poslovanju hranom i hranom za životinje. Oni su dužni da u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije obezbijede da hrana ispunjava propisane zahtjeve, kao i da provjeravaju da li su ti zahtjevi ispunjeni. Za štetu prouzrokovanu hranom ili hranom za životinje odgovaraju u skladu sa zakonom o obligacionim odnosima.